Debela hladovina (Trees Lounge) 1996
- Djordje .C

- Jan 3
- 4 min read

Žanr: drama/ komedija
Trajanje: 105 min
Ocjena: 6/10
Stiv Bušemi se zaista može okarakterisati kao glumac sa zanimljivim i simpatičnim ulogama gdje je pred gledaoce donosio razne transformacije kroz filmska ostvarenja. Pomalo neobične vizionomije sa isto takvim ulogama od običnih ljudi pa do kriminalaca u ostvarenjima kao što su Fargo, Ulični psi, Milerovo raskršće i drugi uticali su da se dodatno čuje za njega. Međutim, ne treba isključiti ni njegov režiserski potencijal koji se ispoljio već na samom početku takve karijere. Kako su devedesete godine prošlog vijeka dale popularnost ovom harizmatičnom glumcu tako je taj period dao i priliku da Bušemi pokaže i svoj režiserski potencijal koji će mu kasnije dati priliku i da ostvari saradnju sa drugim režiserima, kreirajući prepoznatljive naslove. A put prema tom režiserskom polju ostvario je kroz jedno ostvarenje koje i danas privlači pažnju i simpatije publike a riječ je o filmu ''Debela hladovina'' gdje Bušemi pored režije tumači i glavnu ulogu. Scenario u filmu potpisuju Bred Vilman i Kris Henli. Pored Bušemija glavne uloge tumače Kloi Sevinji, Entoni Ljapalja, Mark Bun Mlađi, Majk Bušemi i Elizabet Brako.
U ovom filmskom ostvarenju pratimo Bila (Bušemija) nezaposlenog automehaničara koji svoje slobodno vrijeme provodi opijajući se u lokalnom baru pod nazivom ''Debela ladovina''. Tu uglavnom provodi vrijeme nakon što je nedavno izgubio posao zbog pozajmljivanja novca bez pitanja te nakon što ga je trudna djevojka Tereza (Brako) ostavila zbog svog bivšeg poslodavca inače njegovog najboljeg prijatelja Roba (Ljapalja). U kafiću on upoznaje i novo društvo među kojima je i Majk (Bun Mlađi) kojem je brak u krizi zbog alkoholizma te mu supruga prijeti da će otići sa djetetom. Bil jednog dana putem brata saznaje da mu je umro ujak koji je radio kao vozač kobija sa sladoledom. Nakon bezuspješnog pokušaja da nađe bilo koji posao Bil odluči da postane vozač kombija sa sladoledom a taj novi iskorak donosi mu i novo poznanstvo Kloi (Sevinji) koja je rođaka od njegove bivše djevojke. Između njih dvoje javlja se prijateljstvo i flert ali sve sa posljedicama.
Kada bi neko pročitao kratki opis filma prije nego što odluči da se zavali i uključ plej, shvatiće na prvu da jedan naslov donosi priču o ljudima i događajima koji se mogu vidjeti svakodnevno i da nije ništa novo vidjeti nekog alkoholičara. I možda zaista to bude i tačno jer film zaista obrađuje život i sudbinu na jedan pomalo sumoran ali opet simpatičan način. Film pokušava oslikati put jedne osobe koja pokušava ponovo pronaći smisao života u okruženju tragikomičnih situacija te cijeli film na kraju postaje jedna svojevrsna tragikomedija oslikana porukom da je ovako nešto moguće svakome da se desi.

Sam fokus jednog filma ne donosi nešto pretjerano veliki izbor scenografije i uglavnom se oslanja na kafanu kao glavnu sceni, ulicu i sporadične dijelove. Zbog samih scena posebno unutrašnjosti jedne kafane, film djeluje pomalo depresivan i sumoran a takvu atmosferu dodatno podgrijavaju i sami likovi u jednom objektu. U takvoj jednoj atmosferi sumornosti u prvi plan dolazi glavni lik i njegov odnos prema prošlom životu u kojem je njegova djevojka i prijatelj sadašnji njen suprug a gdje se oni na trenutak pojave ili pokrenu njegov dijaloški izvor iznošenja stavova o životu. Nekako te scene kao i odnos sa samim pojedincima opisuju taj jedan trenutak stramputice u kojoj se pojedinac nađe nakon što izgubi sve iako sam u tom trenutko toga još nije svjestan.
Iako će neki glavnog lika okarakterisati pomalo kao nekoga koje sam kriv za svoje stanje u kojem se našao te kao običnog cinika i mizantropa ipak će sam film pomalo otvoriti u samom junaku i neke sentimentalne trenutke. Posebno je to oslikano u trenucima tokom smrti njegovog ujaka ili tokom gledanja zajedničkog video materijala a gdje se vidi glavni junak, njegova djevojka, prijatelj, ujak i drugi a kojih više nema u ličnom životu. Sve je to jedan svojevrsan metaforički izraz koji pokazuje koliko se nekada ne cijeni dovoljno ono što ima i kako sitni trenuci pohlepe i poroka upropaste čovjeka.
Svakako onima koji budu gledali ovaj film, zanimljiv će biti odnos glavnog glumca i djevojke Kloi a gdje je oslikava njihova razlika u godinama kao i pogledi na svijet a gdje u kojem jedno vidi samo oblik zabave a drugo pogled da se krene ispočetka. Zanimljivo je svakako pratiti i odnose između glavnog junaka i same njegove porodice kao i porodice njegove bivše djevojke a gdje se često ispoljavaju različiti osjećaji koji na tranutak stvaraju i tenzije kako zbog načina života koji neko živi ali i zbog nekih novih poduhvata koje čini glavni junak.

A po pitanju same priče i ideje za nastanak ovog filma, iza svega se zaista i krije realizam. Naime u jednom intervjuu Bušemi je rekao da je u mladosti nekada davno vozio kombi za sladoled kao i to da je bio sklon boravku u barovima a sve kako bi ispunio prazninu života. Upitan za film Debela hladovina, Bušemi je rekao: "Bio je to na neki način moj život. Sa 19. godina bio sam zaista bez ikakvog smijera, živio sa roditeljima. Vozio sam kamion za sladoled i radio na benzinskoj pumpi. Nema ništa loše u tim poslovima, to je težak posao. Ali moj šef na benzinskoj pumpi me spremao da budem mehaničar, a to nije ono što sam želio. Dob za piće je tada bila osamnaest godina, pa sam svaku noć provodio družeći se sa prijateljima po barovima, pijući".
Zanimljiv je i sam izbor glumačke postave a mnogima će svakako biti zanimljivo vidjeti u sporednoj ulozi Semjuela L Džeksona. Pored toga ulogu brata Bušemi je zaista prepustio svom bratu Majklu Bušemiju a zanimljivo je vidjeti u filmu i ulogu Danijela Bolbna koji je inače poznat kao brat Aleka Bolvina. Pored toga uspjeh filma je ostvaren uprkos tome što je rađen u nezavisnoj produkciji.
Sve u svemu, jedna pomalo tragikomična priča o ljudskom sunovratu i ponoru koji nastaje usljed određenih situacija i pogrešnih odluka a gdje jedan čovjek često bude dodatno zaglavljen u jednoj situaciji ukoliko nije spreman krenuti putem promjena. U svakom slučaju, film je donio jednu solidnu realističnu i sumornu priču o čovjeku koji se našao na dnu margine i njegovim stavovima koji nisu mnogo skloni promjenama a koje su potrebne kako bi se krenulo naprijed.
Đorđe Čereković




Comments