Žanr: triler/ drama
Trajanje: 87 min
Ocjena: 7/10
Džozef Ruben poznat je kao režiser poznat je po psihološkim trilerima sa elementom horora a ovakva ostvarenja sigurno je da uvijek izazovu malu srepnju i uznemirenost kod svakoga ko gleda neizvjesnost na filmskom platnu. Sigurno je da su ovakvi filmovi često bazirani na ljudski um i dvoličnost osoba koje spolja izgledaju kao ljudi za primjer dok su iznutra ispunjeni zlobom i izopačenošću koja ima loše posljedice po druge. U takvim napetim situacijama često ostajemo iznenađeni i šokirani koliko je određena osoba u takvim situacijama ispoljava manipulativne sklonosti u kojima želi sakriti svoje namjere i optužiti drugoga, što opet naravno svakom ostvarenju daje dodatnu kulminaciju kao i samu pažnju posmatrača. Iako su svim tim radnjama da ispoljavaju zlo i da ti pri tom vješto i manipulativno sakriju uglavnom skloni odrasli ljudi ovo Rubenovo ostvarenje donosi nešto suprotno a u pitanju su djeca ili tačnije jedan dječak. Zato i ovaj film pod nazivom ''Dobri sin'' donijeće ljubiteljima trilera dobro uživanje i napetost. Glavne uloge u filmu tumače: Elajdža Vud, Makoli Kalkin, Vendi Kruson, Dejvid Mors, Kvin Kalkin.
Film prati dječaka po imenu Marka Evanska (Vud) kojem umre majka. Kako bi lakše podnio ovaj gubitak ali i zbog poslovnih obaveza njegovog oca, Mark odlazi na neko vrijeme kod svog strica i strine. Tu ga naravno dobro dočekuju a posebno njihova djeca Henri (Kalkin) i Koni (Kalkin). Mark ubrzo primećuje nasilno i psihopatsko ponašanje kod Henrija, ali ne može da kaže to njegovim roditeljima, zbog Henrijevih prijetnji. To se dodatno pokaže i tokom pojedinih Henrijevih postupaka koji neposredno dovode do pojedinih smrtnih slučajeva. Mark počinje da sumnja da Henri stoji iza smrti i njegovog brata Ričarda a to mu sumnje dodatno potvrdi nakon što Henri odluči ukloniti i svoju sestru. Sve to naravno kaže i svojoj strini Suzan (Kruson) koja još nije preboljela gubitak djeteta ali žena u to ne želi da vjeruje što će kasnije donijeti dodatne posljedice.
I možda će pojedini kritičari reći kao je riječ o prosječnom trileru sa jednostavnim dijalozima i nekako predvidivom radnjom ali svakako taj dječiji narativ daje mu posebnu simpatiju i iznenađenje. Svakako u glavnom planu prikazana je dječija izopačenost koja obično izaziva sigurno je, blagi šok kod svih posmatrača jer se djeca najčešće prikazuju kao nevina i uplašena stvorenja kojoj obično odrasli nanesu zlo. Međutim režiser je odlučio da ovu konstataciju odbaci, te zbog toga ovaj film ruši lažne stereotipe o djeci i prikazuje i njih kao manipulativne osobe sklone da izazovu mnogo problema za odrasle posebno one u najbližoj okolini. Iako možda i ne djeluje tako, film ima i tu neku vaspitnu dozu koja želi ukazati na to da je neophodno preispitivati svoje dijete i posmatrati ga i ne dozvoliti da postane psihopatsko i izopačeno biće. Zato su u filmu prikazani neki postupci koje obično kriminalistička perspektiva uzima za obzir kada je u pitanju ispoljavanje nasilja još u ranom djetinjstvu kao što nasilje prema životinjama, uništavanje imovine i slično.
U ovom ostvarenju prikazan je i jedan sukob dobra i zla naravno predočen kroz ispoljavanje nakolonosti prema onim odraslima u ovom slučaju roditeljima. Mada u ovom slučaju to je režiser pokušao ispoljiti kroz dječiju prizmu gdje se nekada svako od djece pokuša prikazati boljim i lojalnijim za svoje roditelje i staratelje u odnosu na svog brata ili sestru. Tako i u ovom ostvarenju možemo vidjeti i blagu rastrzanost odraslih koji su za neke roditelji a za neke trenutni staratelji i želje da svakom podare određenu ljubav. Takva unutrašnja borba posebno je demonstrirana na samom kraju filma a sve to na kraju kroz napetost donosi i konačnu ocjenu i opredjeljenje za jedno biće u odnosu na drugo.
Sigurno je da će ovaj film za mnoge filmoljubce donijeti jedno pravo iznenađenje posebno ako ga gledate u ovom prazničkom periodu a za sve to je zaslužna jedna osoba. Svakao to je glumac Makoli Kalkin kojeg svi znaju kao Kevina iz poznatog filma ''Sam u kući'' čija je pojava uvijek simpatična u ovom popularnom prazničnom ostvarenju prepunog komedija i zimskog prazničkog duha. Međutim ovaj film za njega donosi potpunu transformaciju i od uplašenog i simpatičnog ali ponajviše dobrodušnog dječaka sada u ovom ostvarenju vidimo apsolutnu suprotnost. Svakako kao mali negativac filma i nosilac cjelokupnog ostvarenja, daje nam da na jedan jednostavan način ali opet veoma iznenađujući za sve, vidimo jedno loše i manipulativno biće koje ispoljava visoku sklonost za ideje koje često ne ispoljavaju obična djeca a što je prikazano i kroz dijaloge sa drugim glumcima u igri.
Posebno do izražaja dolazi njegova prikrivena manipulativna strana kroz koju želi sakriti svoje zle namjere te ih prepisati svom rođaku a te s druge strane sebe prikazati kao osobu sa osjećajima a njega kao zlu osobu. Kroz njegov prikaz, film otvara i jednu temu koja se često prelama u mislima običnog čovjeka a to je: Da li se osobe rađaju sa zlom u sebi i kako do toga dolazi. Čak se i glavni junak u filmu koji se suočava sa Henrijevim zlim namjerama, često u razgovoru sa dječijim spihologom koji mu je određen kako bi lakše prebolio majčinu smrt, često iako još nezreo da to shvati pita da li zlo postoji i da li može da pobjedi?
Naravno, ne treba zapostaviti ni Ejadžea Vuda kojeg svi filmoljubci pamte po ulozi Frodoa iz filmske franšize ''Gospodar prstenova'' a ovaj film svakako predstavlja njegove početne filmske korake. O ovom filmu vidimo njegov veliki potencijal i duboke emocije koje je ovde ispoljio bez obzira na dječiji uzrast. I njegov prikaz koji nam donosi režiser filma, pred gledaoce donosi jednog uplašenog i potištenog dječaka koji pokušava u sebi sanirati gubitak majke dok sa druge strane vidimo i jednog, ako se može reći, malog heroja koji želi zaštiti svoju malu rođaku i svoje članove porodice od izopačenih misli svog rođaka. Iako takve scene zbog same činjenice da se radi o djeci, za posmatrača djeluju po malo smiješno, ipak ozbiljnost ne treba isključiti jer je riječ o sukobu dobra i zla koja je prikazana iz dječije perspektive.
Sve u svemu ovaj psihološki triler sa elementom horora je vrijedno pogledati jer nam donosi dječiju perspektivnu i pogled na zlo koje se dešava u jednom biću. Ipak zbog samog narativa djece, to obično izaziva i sažaljenje kod običnog gledaoca a ne želju da glavni negativac bude uništen već spasen od zlih uticaja. Sigurno je da je riječ o solidnom trileru koji će nam bolje prikazati dječiju svijest s ciljem da se možda i više pozabavimo vaspitavanjem djece a gdje ćemo pomno pratiti njihov razvoj i unutrašnja dešavanja u duši.
Đorđe Čereković
Comments