Ovo je Engleska (This is England) 2006

Žanr: drama/ krimi

Trajanje: 101 min

Određeno stanje okruženja formira ljudsku svijest a čovjek često nesvjesno u određenim grupama pokušava pronaći svoj smisao života. To je odlika svih epoha koje su u različitim zemljama ostavljale i različiti uticaj koji je opet, ostavljao trag na ljudima. Tako se može reći da čovjek usljed određenim izazovima pokušava pronaći utjehu i način da bude srećan i prihvaćen bez obzira koje starosne grupe bio. Često takav pokušaj bijega i želje da bude prihvaćen, pojedinca odvede u ruke pogrešnih razmišljanja realizovanih od strane nepromišljenjih ljudi što situaciju nekada učini kompleksnom. Takvi sadržaji često su obrađivani kroz filmsko platno a specifične psihološke drame sa elementom odrastanja koji je ukombinovan u coming of age sklop daje šansu da se dobro prikaže koliko pojedini uticaji ostavljaju svoj trag na mlade i kako se oni u svemu tome snalaze. Upravo takav jedan film koji privlači pažnju je ’’Ovo je Engleska’’. Ovaj film režisitao je Šejn Mendouz koji ujedno potpisuje i scenario potpisuje. Glavne uloge u filmu tumače: Tomas Turgus, Stiven Graham, Džo Gilgan, Viki Miklar, Džo Hartli. Endrju Svim.  

Film prati život dječaka Šona koji živi u Engleskoj početkom 80-ih godina prošlog vijeka. On je problematični dvanaestogodišnjak koji je opterećen činjenicom da je izgubio oca u Foklandskom ratu. Tužan i sa nemogućnošću da pronađe svoje utočište ali prijatelje dječaka svoju utjehu pronalazi u grupici mladih koja poštuje skihendsku subkulturu. Ta grupica koja sebe naziva bandom predvodi Vudi sa kojima se Šon sprijatelji te krene pratiti u stopu jedan način života koji žive njegovi prijatelji. Međutim jedna grupica koja je više vezana za zabavu postane narušena nakon izlaska iz zatvora pravog vođe Komba. On odluči preokrenuti razmišljanje bande iz zabave te ih odvodi na put rasizma i nacionalizma te Šon u Kombu pronađe novog uzora. Međutim razvoj situacije u kojoj dolazi i do ispoljavanja konkretnih nasilnih scena stavi dječaka na prepispitivanje svojih razmišljanja.

Riječ je o jednoj sirovoj i emotivnoj drami odrastanja i pokušaja pronalaska vlastitog identiteta a što je oslikano kroz ulogu jednog dječaka. Film otvara teme izgubljenosti i pokušaja identifikacije sa ljudima a što običnog čovjeka a često neformirane ličnosti odvodi u ponor usljed loših odluka. Sama tema zbog toga a i zbog činjenice da u prvi plan stavlja uticaj jednog destruktivnog pokreta kao što je skinhedski, donosi kroz filmsko platno sliku o tome koliko pojedinac usljed loših društveno-političkih situacija često postane meta za manipulacije a što počinje bezazlenom potrebom da se pobjedne od surove stvarnosti. Film je tipičan coming of age film ali sa dosta snažnom pričom u kojoj pokušalo oslikati vrijeme i ljudi jednog perioda a čiji je dio i sam glavni junak.

Sam film nas na početk i uvodi kroz dokumentarističku formu u svijet prošlih dana ili osamdesetih godina. Taj početak ali i kasnija forma prikazuje stanju britanskog društva a gdje su ekonomska kriza, učestvovanje u sukobima i politike tadašnje premijerke Margaret Tačer uz pokušaj osnaživanja društva stvorile i snagu za ispoljavanje bijesa i razvoja opasnih subkultura i pokreta. Tako dio te radničke klase koja ostaje obespravljena postaje i porodice glavnog junaka. Iz vizure dječaka Šona, može se vidjeti unutrašnji bunt koji na jedan neposredan način, prikazuje protivljenje svemu onom što društvo i okolina donosi kao i nerazumijevanje patnih i boli jednog dječaka. Može se reći da dječak postaje metaforička osnova za sliku običnih britanskih ljudi iz radničkih porodica a koje su proživljavale dijelić siromaštva i odbačenosti na čijim temeljima se razvija dodatni bijes i želja da se pobjegne iz surovog okruženja stvarnosti.

A skinhedi kao rezultat jedne politike i stanja u zemlji tih 80-ih godina te se karakterišu kao posljedica u kojoj ispoljavaju svoje ciljeve i težnje za nekim novim društvom. Međutim u samom filmu ideje i ciljevi onih koji su nastali kao uzrok jednog vremena se sudaraju i prijete u prerastanje opšteg haosa. Sami članovi jednog pokreta često u filmu djeluju kao besciljni likovi. Svoju razliku u odnosu na cijelo društvo ispoljavaju kroz način oblačenja i ponašanja a što je na trenutak izražajno dobilo na značaju kroz pojedine scene. Ideje i neke opasne ideje često ostaju po strani i to je prikazano i na samom početku filma a gdje se može vidjeti i razvijen odnosi dječaka Šona i grupice koju predvodi Vudi. Sve njih uključujući i dječaka, dio jedne grupe i pokreta čini takvim da u svemu vide uglavnom zabavu i smisao za bježanje od svakodnevnice a ne kao sredstvo za postizanje nekih nasilnih političkih ciljeva. Da je u svemu dio zabave, pokazuje i to da grupicu u početku čine i crnci te da se sve svodi na manje huligansko ponašanje. Da se čovjek pokušava identifikovati sa određenom grupom, dobro pokazuju i same scene dječaka koji u jednom trenutku pokušava promijeniti svoji lični identitet a sve u cilju boljeg povezivanja.

Flim doživljava svoju kulminaciju od onog trenutka kada se pojavljuje Kombo. Taj trenutak pojave bivšeg kriminalca pored toga što donosi novi pravac donosi i jednu metaforičku osnovu. Kombo sa svojim šovinističkim i nasilnim idejama postaje upravo je simbol jednog pokreta koji vlada u teškim vremenima dok dječak Šon postaje osoba na raskrsnici. Ta raskrsnica između zabave i zaluđenog političkog pravca dobro oslikava jednu ideju koju prihvati čovjek. Sve kreće od zabave i svijetlih riječi dok na kraju prerasta u nasilje. Čak su i ti trenuci dobro oslikani u filmu koji naznačavaju naivnu transformaciju jedne osobe koja ostavlja zabavu i pokušava da preuzme ozbiljan primat jedne ideje. Prisustvo ideološkom izlaganju Komba a kasnije i njegovim dijalozima koji se kasnije dodatno ispolje na jednom skupu prikazuju kako osoba se nađe u situaciji da izabere ostati na ranijem ili otići i prihvatiti istinski ideologije i pravce razmišljanja.

Međutim sam film nema namjeru nikoga da osudi čak ni Šona ali ni Komba. Svi likovi pa čak i Kombo iako naizgled djelovao nasilno unutar sebe krije emociju i potrebu za bliskosti koju pokušava pronaći među onim koji su, nespremni da prihvate njegov način razmišljanja, mu okrenuli leđa. Sve to na kraju dovodi i do nasilnih ispada a gdje trenutak neuzvraćenih pažnji i ljubavi, iskazuje potpunu anarhiju i trenutke gdje čovjek mijenja svoje raspoloženje prema onom u što je vjerovao do juče. Nekako oba lika postaju žrtve ideje i pravca u koji su uskočili a gdje niko ne postaje spreman da mijenja svijet koji se zbog okolnosti lako ne mijenja. Jednostavno kroz film se obrađuju lične emocije prožeta kroz razmišljanja svih pojedinaca a koji kroz jedan zajednički život i okolnosti, počnu nositi teret pogrešnih izbora a sve u cilju pronalaska utjehe i trenutka bijega od svakodnevnice.  

Ono što je važno istaći je da ovaj film predstavlja jedan lični režiserski pogled. Naime, inspiracija za stvaranje film došla iz pojedinih ličnih iskustava. Zbog toga, ovaj film koji neki smatraju i kao britanska ’’Američka istorija iks’’ ipak ima orginalniji i siroviji ton. I to nije samo zbog činjenice jer se dešava na podnevlju gdje je jedan pokret i subkultura nastala već zbog ličnog izražaja režisera. On u samom filmu izbjegava klišee i prema nikome ne postavlja određen osuđujući karakter. On na slikovit i realističan način pokušava pokazati publici koliko su loši uticaji u lošem stanju društva okidač za iskorištavanje ljudskog bijesa i frustracije. Pored toga film nam poručuje koliko jedan pravac nastao kao uzrok loših prilika može dehumanizovati čovjeka a gdje često bude skriven iza slikoviti priča i vizuelnih ljepota koje privlače pojedinca.

Đorđe Čereković