Žanr : Drama / Triler/ Misterija
Trajanje : 95 min
Ocjena : 9/10
Trileri često imaju taj napeti scenario koji i privlači oduvjek veliki broj filmoljubaca. Prošlost je često njena tema a događaji koji ostaju iza nekih ljudi često traže neka preispitivanja i otkrivanje istine, što mnogi trileri rade i zbog toga uvjek privuku veliku pažnju. Susretanje sa nečim nezogdinim što se desilo u prošlosti uvjek u trilerima traži posebnu pažnju režisera koji često na slikovit i povezna način prikazuje otrivanje i traganje za nečim što je uvjek napeto i sa mnogo isčekivnaja. Jedan od takvih filmova, a koji se suočava sa teškom prošlošću, je i ovaj američko-kanadski film ,,Sjećanja“ kojeg je režisirao Atom Egojan (Atom Egoyan) kadaski režiser, jermenskog porijekla (poznat po filmovima ,,Slatka sutrašnjica (1997), Zarobljenica (2014)). Scenario za ovaj film potpisuje Bendžamin August (Benjamin August). Glavne uloge u filmu igraju Kristofer Plumer (Christopher Plummer), Martin Landau (Martin Landau), Bruno Ganc (Bruno Ganz) i Jirgen Prohnov (Jurgen Prochow).
Film prativ glavnog junaka starca po imenu Zev (Plumer) koji živi u jednom Njujorškom staračkom domu. On pati od demencije pri čemu uvjek zaboravlja da mu je supruga umrla kao i druge stvari. Tokom održavanja jedne od molitvi za njenju dušu Zevov prijatelj, ga kroz nekoliko papira i pisama, upućuje na to šta je rekao da će uraditi nakon smrti supruge jer se zarekao da će se osvetiti izvjesnom Otu Vališu koju je bio upravnik djela koncentracionog logora ,,Aušvic“ u kojem je Zevova i Maksova porodica ubijena. Na papirima koje je dobio Zevu stoje uputstva kojih se mora držati pri čemu saznaje da je Oto uzeo lažno ime kada je otišao u ameriku i da se sada zove Rudi Kulanders. Ali Rudija ima više pa Zev krene u potragu za onim pravim pri čemu nabavlja i pištolj kako bi izvršio misiju. Tokom tog napetog putovanja on se nađe u raznim neugodnostima i napetostima ali i sa svojom prošlošću sa kojom će se morati suočiti bez obzira na demenciju koja ga muči i koja je uzrokovala da zaboravi mnoge stvari.
Ovaj film je zaista jedna napeta psihološka drama i triler sa elementom misterije u kojem će svi pravi ljubitelji dobrih i napetih trilera uživati. U nekim trenutcima film možda i ne djeluje da je triler već jedna ubrzana drama ali ipak opravda u potpunosti postojanje trilera u sebi. Sam prikaz filma kojeg nam predstavlja režiser u nekim trenutcima nam ne predstavlja sve i čak ne oktiva motive svega ali ipak u svemu tome i leži suština samog filma koji nam sistematski i kroz sjećanja razotkriva motive. Često će ovaj film mnoge na trenutak podsjetiti na ,,Memento“ koji se kroz mutna i turbulentna sjećanja vodi gl.junaka u otkrivnaju smrti. Kao što sam već na početku napisao ipak mnogi pravil ljubitelji trilera i vole ovakve stvari u kojima je dočarna prikaz jedne prošlosti koja nestaje u čovjeku a koja svojom težinom nekada čovjeka odnese u nezgodne situacije tokom traganja za istinom i pravdom. Ovaj film doduše nema veze sa ,,Mementom“ ali ipak što ostaje kao činjenica jeste misterija u samoj prošlosti koja tjera čovjeka i ljude oko njega da se suočavaju sa njom a u kojoj je obuhvaćena i napetost sa daškom emocije koja nekada prerasta u uznemirenje kod samog gledaolca koji otkriva. Ovaj film prati jedno stanje otkrića i spoznaja do koja se ipak nije mogla sakriti pod onim što s epodrazumjeva kao gubitak pamćenja.
Sama gluma u filmu djeluje amaterska i jednostavna što je jedan od faktora koji možda i neće inpresionirati mnoge filmoljubce koji očekuju poznate glumce u filmu. Jedini u filmu koji će za mnoge biti poznat je švajcarski glumac Bruno Ganc (pozna po ulozi Adolfa Hitlera iz filma ,,Hitler – posljednji dani (2004) i Američki prijatelj (1977)) al i bez obzira ipak film ima svoju snagu iznačaj i bez učešća popularnih glumaca. Sami predformanisi i prikazi glumaca u filmu su jednostavni a nekada djeluju potpuno spontani kao da gledamo stvarni život koji nas okružuje.
Sama uloge takvih ljudi i prikazuju jedno društvo, čak i samo odnos i položaj društva koje se suočava sa mekim stvarima koje su se desile u prošlosti. Neki od glumaca su prikazani da ništa ne znaju o prošlosti svojih očeva i djedova neki opet kroz svoj predformans prikazuju divljenje i ponos što sve doprinosti jednoj kompletnoj uzbuhtaloj situaciji koja prikazuje cjelokupnu napetost jednog trilera. Posebnu moć glumačke postave daje gl.glumac koji svojim prikazom jadnog i iznemoglog starca koji traži pravdu kroz koju otriva tršku istinu o sebi koja je nestala zbog bolesti od koje boluje. Njegov stari, jadni i naivni izgled kao i drugih koje pronalazi u svojoj potrazi za pravdom, često kod gledalaca unosi žalost i tugu gledajući sa sažaljenjem te stare ljude ali ipak ostaje činjenica koja ih obilježva za cio život a to su djela koja su radili tokom prošlosti. Posebno je to primjetno kod glavnog glumca kojeg, dok gledalac posmatra, osjeti žalost, bol, jad ali i na kraju donekle i sam prezir prema njemu, što će za mnoge koji budu gledaii ovaj film predstavljati veliko iznenađenje kada otkriju pravu istinu o starcu Zevu.
Sam film često po sebi daje i jedan nejasan motiv, što opet naglašava misteriju, kroz koju se postavlja pitanje šta je želio s tim postići ako je već istina otkrivena i da li je to njegovo iskupljenje za djela koje je učinio a na šta je zaboravio ili je njegovo ,,zaboravljanje“ iskorišteno od strane nekih drugih kako bi se osveta sprovela.
Sve u svemu film je jedan odličan psihološka drama koja pruža primjer suočavanja sa pošlošću koja ma koliko bila teška i nekada zaboravljiva, traži otkrivanje i prihvatanje koje se zahtjeva od čovjeka.
Đorđe Čereković
Comments