Žanr: komedija/ drama/ triler
Trajanje: 99 min
Ocjena: 6/10
Mnoge kinematografije u svijetu, ugledaju se na filmska ostvarenja iz drugih zemalja (ponajviše ona koja nastaju u Holivudu) pri čemu stvaraju svoj film sa primjesom određenih scena koje asociraju na određeno filmsko ostavrenje. Često to kinematografije pojedinih zemalja rade zbog komercijalne potrebe kako bi film privukli filmsku masu koja je, u današnjem vremenu, u velikom broju zaokupljena gledanjem sadržaja koja promovišu pretjerano nasilje, koje je na poseban način naglašeno i glorifikovano. Naizgled takvi su filmovi prebrutalni zbog mnogo krvi, ali ipak ako se uzme velika promocija nasilja putem medija, onda ona postaje sasvim prihvatljiva i za onoga ko se ,,gnuša'' pretjeranog nasilje. Takav jedan nam dolazi iz Rusije pod nazivom Tata, crkni ! kojeg je režisirao i za film potpisao scenario Kiril Sokolov dok gl. uloge u filmu ostvaruju: Vitalij Hajev, Aleksandr Kuznjecov, Evgenija Kregdže, Mihail Garevoj.
Film prati mladog i zaljubiljenog buntovnika Matveja (Kuznjecov) koji dolazi u stan roditelja njegove djevojke Olje (Kregdže). U stanu ga dočeka njena majka ali i njen otac inspektor Andrej Genadijevič (Hajev). Ubrzo Genadijevič ispolji svu brutalnost i nasilje prema ovom mladiću, za kojeg se ispostavi da je došao sa namjerom da ga ubije. Uskoro se situacija zakomplikuje kada u stan dođe Andrejev prijatelj Mihail Jevgenijevič (Garevoj), prevareni policajac i njegova kćerka Olja, neambicionzna i propala glumica, željna osvete.
Za sve one koji već dugo upoznati sa ruskom kinematografijom, reći će kako je ovaj film potpuno bezveze i da je možda ipak bolje pogledati neka kvalitetnija ostvarenja koja dolaze iz ove zemlje. Možda je to u suštini i tačno ali ipak ako se zanemari sve to onda je ovaj film na jedan svoj način posebno simpatičan jer će pred gledaoce donijeti neku kombinatoriku nadrealnog nasilja, prikazanog kroz opštu satiru. Može se reći da je ovo neka kombinacija Tarantinove brutalnosti gdje je glorifikovana krv pri čemu se susreću primjese Gaja Ričija i Braće Koen. Naizgled teško je odrediti kom žanru ovaj film pripada ali se svakako može reći da je ovo jedna veoma solidna crna komedija u ruskoj verziji.
U ovom filmu se nekako posebno ističe komedija koju će prepoznati i sami gledaoci. Mnogima će biti smješna kako sama brutalnost koju će proizvesti određeni junaci tako i pojedine situacije u kojima se nađu određeni glumci, djelovaće pomalo nevjerovatne i pretjerano naglašene. Posebno smiješno ali i sa zgrožavanjem mnogima će ostati upečaćena scena tokom mučenja pri čemu će biti upotrebljavana bušilica, kao i bacanje televizora ili probijanje zida glavom, što će činiti esenciju scena ovog zanimljivo brutalnog filma.
Iako se radnja uglavnom odvija unutar jednog stana to ga ni na trenutak ne čini primamljivim za gledanje. Ipak film će za mnoge na trenutak djelovati i uzbudljiv kao i napet u isčekivanju samog vrhunca kada se u filmu pojave svi glavni glumci, pri čemu će mnogi koji budu gledali (pri čemu su se definitivno upoznali sa radnjom prije samog gledanja filma) očekivati brutalan obrt i prikaz scena, što će svakako i dobiti. Film na poseban način naglašava i svakog glumca kao i pozadinu svega što predhodi nasilju. Tokom gledanja otkriće se njihovi motivi i želje da se ponajviše naudi jednom od glavnih junaka inspektoru Andreju Genadijeviću koji je jedan od glavnih uzroka cjelokupnih problema u filmu pri čemu njegov stan postaje svojevrsni pakao za sve junake od kojih će mnogi otkriti svoje loše namjere kao što su pohlepa i osvetoljubivost. Poseban osvrt na film ostavlja inspektor koji je u filmu prikazan kao jedan brutalan i promiskuitetan čovjek sklon malverzacijama, izdaji i prevari i sa potpuno psihopatskim ponašanjem kojeg će osjetiti mnogi junaci, pri čemu će biti proliveno mnogo krvi u filmu.
Za film se ne može nešto posebno reći da šalje neku univerzalnu poruku ili da će sa nekim posebnim žarom probuditi neke posebne osjećaje kod gledalaca ali ono što će sigurno ostaviti kog gledalaca je utisak brutalnosti i šokantnosti koju će izazvati pojedini junaci, kroz svoje postupke. Za film se ne može reći da je neko specijalno ostvarenje u ruskoj filmskoj produkciji ali je opet na jedan način pruža zanimljivost jer je pokazana kreativnost pojedinaca koji su se zasigurno, ugledali na pojedina filmska ostvarenja koja su došla sa zapada. Iako je brutalan i pomalo komičan, film je gledljiv i samim tim šalje poseban prikaz uticaja holivuda i drugih zapadnih kinematografija koji ostaje na istoku.
Đorđe Čereković
Comments