Žanr: horor/ triler/ misterija
Trajanje: 125 min
Ocjena: 7/10
Nasilje u filmovima je pojava koja oduvjek postoji od kako živi filmsko stvaralaštvo. Neko će reći da nasilje danas posebno privlači veliki broj filmske publike zbog vizuelne snage koju donosi slika i dobra grafika, ali ipak je to zabluda jel je nasilje uvjek bilo na jedan način privlačno javnosti. Ali ipak kada se sve sagleda mnogi će često postaviti pitanje, bez obzira da li su psiholozi, sociolozi ili obični ljubitelji filmova, zašto je nasilje fascinantno i zašto je ono, bez obzira na jasnan prikaz, neprihvatljive brutalnosti, prihvatljivo širokoj masi. Ipak na sve to djelimičan odgovor, kroz dobru kombinatoriku napetosti donosi španski film ,,Teza'' koji je režisirao Alehandro Amenaber koji je ujedno i scenarista ovog film. Gl. uloge u filmu ostvaruju: Ana Torent, Fele Martinez, Eduardo Norijega, Šabijel Elorijega.
Film prati studenticu filmske akademije u Madridu Anhelu (Torent) koja radi diploski rad koji se zasniva na tezi ,,Nasilje u filmu i televiziji''. Kako bi se dodatno upoznala sa nasilnim sadržajem u filmovima, upozna se sa studentom Ćemom (Martinez) introventnim i pomalo čudnim mladićem koji je opsjednut nasilnim i porno filmovim. Tu je i njen mentor koji joj obeća da će joj pronaći materijal, pri čemu nakon pronalaska sumljive video kasete, umire u projekcionoj sali fakulteta. Anhela nakon, ovog otkriće, pronalazi i kasetu i otriva da je na njoj ,,snuff film'' sa veoma uznemirujućim sadržajem, pri čemu umeđuveremu otriva da je žrtva studentica sa fakulteta. Ubrzo zatim ona postane opsjednuta ovim slučajem i zajedno sa svojim prijateljem Ćemom krene u istragu cijelog slučaja, iza kojeg se okriva umješanost osoba sa fakulteta.
Iako je obavijen sa mnoštvo strašnih scena, ovaj film je na trenutak pokušao otvoriti pitanje nasilja u medijima, posebno u ostvarenjima sedme umjetnosti koji su i tada i danas su zatupljeni naširoko i dostupni publici. Iako je to jedna kompleksna tema koja zahtjeva, izražaj kroz dokumentarni film ipak i ovaj igrani film, na jednostavan način kroz, napetu radnju je uspio odgovoriti na tu fascinaciju nasiljem za šta je uzet i simbolički naziv filma, koji otkriva se to.
Da je fascinacija nasiljem zaista prisutna ima tu veliku izraženost, pokazuje i režiserov stil prikazivanja određenih scena, gdje se stilski poigrava sa osjećajima samih gledalaca. To je prisutno i tokom početka filma kada se desi nesreća u podzemnoj željeznici pri čemu nadležni upozoravaju putnike da ne posmatraju leš na pruzi, pri čemu glavna glumica, iako upozorena, pokušava neposredno vidjeti tu scenu, što je detaljno oslikano u kadru, ali ipak biva odvraćena od toga. Tu je i scena na kraju filma gdje imamo tv izvještaj o pronađenom snuff filmu pri čemu odluče pustiti insert što se ipak, uz upozorenje ne desi . Sav taj prikaz ima za cilj da otkrije tajnu nadu gledaoca, koji se potajno nada u svom voajerizmu da pred njim bude prikazano nasilje ,krv i brutalnost, što u suštini otkriva da su mnogi fascinirani nasiljem i da je to posljedica, sveopšteg medijskog uticaja kroz nasilje.
Da fascinacija nasiljem ostavlja traga bez obzira voljeli je ili se gnušavali, pokazuje i gl. junakinja koja kroz svoj naučni rad to najbolje otkriva. Bez obzira što tokom filma kroz razgovor sa svojim prijateljem Ćemom dok posmatraju snuff film, potrdi da ju to ne privlači, ipak scene ostavalju užasan trag na njoj koji se dodatno, oslikava prilikom daljnjeg razvoja filma kroz noćne more u kojima su oslikani svi košmari. Sve to dodato oslikava sam uticaj kojim je režiser pokušao poslati poruku kakve to posledica ostavlja gledanje nasilja na ljudsku psihu. Kroz tu opčinjenost i uticaj nasilja, u filmu se razvija i detektivski žanr, koji kroz svaki naredni postupak otkriva neke nove napete detalje, koji će biti dodatno zanimljivi pored napete radnje ispunjene jurnjavom i bježanjem od raznih problema.
Ovom filmu dobar kvalitet daje i muzika koja u pojedinim napetim i dramatičnim, situacijama oslikava svojim klavirskim stilom, jedan napet scenario u kojem je naznačen strah i panika. Kada je u pitanju generalno radnja ona je u velikoj mjeri drži pažnju a napetim scenama, daje jednu dobru sliku jednog prutalnog trilera. Ono po čemu se ističe naznaka trilera je i sam odnos prema likovima, pri čemu će svaki od njih, kod gledalaca stvoriti na trenutak sumlju a sam tok radnje, otkriće mnoge šokantne detalje za same gledaoce posebno kada je u pitanju umješanost gl. likova u slučajeve snimanja i produciranja snuff filmova.
Sve u svemu ovaj film je jedna približna priča koja se detaljno ne bavi uticajem nasilja na auditorijum, koji se ne osuđuje zbog toga ali mu se na jedan slikovit način daje upozorenje da mnoge stavri gleda a kasnije čini na vlastitu odgovornost.Film daje i jednu blagu osudu i predstvalja i prkos holivudu koji je u velikoj mjeri, jedan od glavnih promotera nasilje na, kako evropskom, tako i svjetskom medijskom polju.
Đorđe Čereković
Comments