Živo meso ( Live Flesh/ Carne trémula) 1997

Žanr: drama/ erotski/ triler

Ocjena: 10/10

Trajanje: 97 min

Za Pedra Almodavara se može reći da je neko ko je uticao na prepoznatljivost španskog filma dok su njegovi projekti sedme umjetnosti ostavljali dubok trag. Prema isticanju mnogih kritičara, sklon isticanju kiča i trivijalnosti a istovremeno neustručavanju da otvoreno prikaže neke osjetljive teme koje se odnose na seksizam, sadomazohizam i opštu nemoralnost uz kombinovanje sa raznim ljudskim sudbinama, doprinio je tome da njegovi filmski projekti, postanu prepoznatljivi. Zbog toga njegovi filmovi u kojima se prepliću teme strasti i potraga za vlastitim identitetom a koje nekako imaju parodičan izgled često otvaraju teme za diskusije o tome kakva je poruka poslana dok se istovremeno nekada i nameće ponovno gledanje onog što je Almodavar snimio. I nema tog istinskog filmskog ljubitelja koji onako voajerski ne voli da svoj pogled ostavi na onim temama u filmu a koje se dotiču ljubavi i strasti a gdje do izražaja dolaze i teme seksa, osvete, mržnje i želje za pronalaskom svog smisla postojanja. Upravo te takve teme nalaze se i u ovom filmu već spomenutog režisera pod nazivom ''Živo meso'' za koje je i Almodavar napisao i scenario. Glavne likove tumače: Havijer Barden, Liberto Rabal, Frančeska Neri, Pepe Sančo, Anhela Molina i Penelope Kruz.

Film počinje 1970.godine kada se mlada prostitutka (Kruz) porodi na putu do bolnice u autobusu a gdje će se roditi njen sin Viktor. Dvadesetak godina kasije Viktor (Rabal) mladi dostavljač pice će upoznati narkomanku Elenu Benedeti (Neri), kći utjecajnog diplomata u vezi s kojom će steći prvo seksualno iskustvo. Nakon što se snažno zaljubi u nju, Viktora će Elena odbiti, da bi joj on nenajavljen stigao u stan i isprovocirao žestoku svađu nakon čega je odluči kidnapovati. Usljed svađe u na mjesto događaja dolaze dva policajca David (Barden) i Sančo (Sančo) Sančo je nestabilni alkoholičar koji svoju suprugu Klaru (Molina) sumnjiči za nevjerstvo, dok je David razuman i pravedan. Tokom dolaska u stan i pokušaja da riješe slučaj dođe do naguravanja i sukoba Viktora sa policajcima usljed čega dolazi do pucnjave usljed koje će David biti pogođen u kičmu i ostati paralizovan dok će Viktor završiti u zatvoru. Tokom izdražavanja zatvorske kazne Viktor otriva da je David postao uspješan košarskaš i paraolipijac. U međuvremenu gaji težnju za osvetom koja postaje još jača nakon saznanja da je Elena zbog koje je i završio u zatvoru postala Davidova supruga te je postala humanitarni radnik. Pri samom izlasku iz zatvora on oduči da im uđe u život.

Ovo filmsko ostvarenje kroz spoj ljubavnog izražaja i strasti prikazuje težnju jednog čovjeka da putem ljubavi, strasti i vlastitog otrivanja doživi različite osjećaje koje na kraju ipak mijenjaju prvobitne planove. Međutim, radnja koja je slikovita i kolažanog izražaja, ne stavlja samo fokus jednu osobu vez splet različitih ljudskih sudbina čiji je život na trenutak određen potezima jedne. S tim u vezi, gledalac će na trenutak doživjeti da je svaki junak direktno povezan sa Viktorom i njegovim djelima. Film na jedan pomalo uvrnut način koji oslikava parodičnost, koja opet djeluje pomalo neuobičajno za ovakvu kobinaciju romantičnog trilera, i šalje poruku kako svako ima pravo na novi početak te da niko nije osoba čiste prošlosti.

Zbog toga može se reći da Almodavar ne ide klasičnim filmskim klišeom, a koji gledalac obično može vidjeti u sličnim filmovima a gdje je sve fokusirano na jednog negativnog lika koji i prije ali poslije nakon trenutačno zadovoljene pravde traži osvetu i ugrožavanje ljudskih života. Međutim ovo nije neki ''Rt straha'' zbog činjenice da u sebi ima element trilera nestandardni prikaz bića i jedne sumorne priče u kojoj svi junaci imaju dobru i negativnu stranu prošlosti. Čak ni ''naizgled' 'glavni junak zbog svojih poraza koji ga odvuku u zatvor i želje za navodnom osvetom i težnjom ka ljubavlju na trenutak postaje biće željno da napravi novi korak te postaje volonter u domu za nezbrinutu djecu u kojem je upravnik osoba zbog koje mu se život promjenio. Sa druge strane, a što i ima osnovu da se može reći da nije standardni prikaz kroz radnju,  film ni za koga ne rezerviše oreol pravednika jer svaki junak iza sebe ima istoriju preljuba i loših poteza dok to čine i danas (bilo da je sklonost ka alkoholu, narkomaniji ili čak prostituciji a što je Almodavar redovno iskazivao u svojim filmskim temama).

Film daje određenu napetost posebno jer se u život onih koji su tkz. žrtve vraća onaj zbog kojeg proživljavaju nove životne okolnosti. Usljed svega toga prikazuje se kroz prizmu Davida i Elene i njihove dialoga, njihovo preispitivanje ranijih odluka u vezi Viktora pa čak i dolaska do novih sukoba na relaciji ovo troje ljudi a gdje se otvara onaj ''trenutak sukoba''. Zbog toga je ovakav splet priča u jednoj pomalo depresivnoj atmosferi otvara onu suštinsku priču ljubavi, mržnje i erotizma. Ti trenuci erotizma koji nisu skriveni i dolaze na trenutak u prvi plan i izazivaju blagu bizarnost, stvaraju neki uvrnut kontekst cijene ove priče. Posebno je to vidljivo onda i tokom filma a gdje Viktor naglašava kako mu je dio osvete i to da postane dobar ljubavnik a što opet krije jednu podsvjesnu mržnju iz perioda sukoba sa Elenom koja ga je odbila. Čak i ti trenuci ''odnosa'' nisu posebno skriveni a aktovi prikazuju oslobađanje i želju za nekim neobičnim samozadovoljavanjem uprkos proživljenim nevoljama. Na kraju potraga za osvetom i ljubavlju ali i težnja za istom, na kraju stvara bizaran epilog što će mnoge šokirati.

Ljubav i gubitak koji stvaraju bol kao pokretačku snagu a što je opet sve povezano sa strašću dio je onog što upotpunjuje sve likove a usljed čega se otriva već spomenuta njihova prošlost. Na kraju ta ćežnja za strašću i ispunjenjem donosi nekima prekide i rastanke dok istovreno drugima priliku da isprave svoje greške što na kraju bude ispunjeno i tragedijama. Film zbog toga i činjenice da nema klasičnu formu, koja se viđa u sličim ostvarenjima ima jedan ton sažaljenja prema svakom junaku i njegovom prošlošću. Iako se Viktor i David sukobljavaju na trenutak oko jedne osobe kao i nekada, gledalac iz prizme Almodavara dobija poruku, kako niko od njih nije strogo pravednik i negativac te da su potezi koji su stvorili sadašnju situaciju produkt nečeg složenijeg a usljed je krivica i same tkz. žrtve.

Treba istaći i da je ovaj film nastao po adaptaciji romana istoimenog psihološkog trilera ugledne britanske spisateljice Rut Rendel (Demon u mojoj zjeni, Jezero tame, Presuda u kamenu). Istovremeno film ''Živo meso'' bio je nominova za nekoliko prestižnih filmskih nagrada.  Tokom 1999.godine film je nominiran za Europsku filmsku nagradu u kategorijama najboljeg europskog filma i glumca (Havier Bardem) te iste godine nominiran za nagradu BAFTA u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja.

Sve u svemu ''Živo meso'' daje priliku da vidimo kako jedno biće prolazi razne transofrmacije u životu a sve u cilju da dobije  ljubavno zadovoljstvo a što na kraju često povlači i loše poteze. Na kraju, film nam šalje i poruku kako život može ispisati čudne okolnosti ako posmatramo prizmu ljubavi i težnje da dođe do nje jedan živi stvor a što je često popločani i lošim djelima i tragedijama.

Đorđe Čereković