Žanr: krimi/ drama/ romansa
Trajanje: 103 min
Ocjena: 10/10
Takeši Kitano je zaista neko ko je obilježio filmsku umjetnost kako u njegovoj zemlji izlazećeg sunca ali i svijeta a svojim stilskim pristupom u kojem je nasilje jedan lajtmotiv osobe, privukla je pažnju mnogih. Kobinujući sklonos za književni i televizijski stil, koji je izgradio radom na televiziji doprinjela mu je da svoj kreativni duh, ispolji i na filmskom platnu te za ljubitelje sedme umjetnost stvori jedan, pa može se reći, pravac koji kombinuje brutalnost ali i emociju, koja se posebno oslikava kroz mnoga njegova filmska ostvarenja. Ne treba tu zaboraviti ni apsolutnu posvećenost stvaranja jednog djela koja oslikava ''one man'' sistem a gdje je čovjek i glavni glumac, scenarista, režiser i montažer. I reklo bi se da je malo kome moguće ili gotovo nemoguće to ispratiti i stvoriti jedno zavidno djelo sa povezanim stilom emocija i brutalnosti ali ovom čovjeku to je pošlo za rukom. Upravo zbog toga jedan takav njegov film je i ''Vatromet'' ili Hana-Bi. U ovom filmu kao što smo rekli, Kitano igra glavnu ulogu a u filmu se potpisuje svojim umjetničkim imenom ''Beat Takeshi''. Ostale uloge tumače: Kayoko Kishimoto, Ren Osugi, Susumu Terajima, Tetsu Watanabe, Yasuei Yakushiji, Makoto Ashikawa.
Film prati Jošikatu Nišija (Kitano) nasilnog policajca koji prolazi kroz životne probleme usljed kojih je morao da napusti policijsku službu. Njegov život ispunjen je tragedijama jer mu je nastrala kćerka dok mu supruga boluje od raka. Istovremeno, njegov prijatelj i policijski partner Horibe (Osugi) je teško ranjen u jednom napadu dok je drugi detektiv ubijen te mu Niši pomaže da prebrodi težak period i spiječi da izvrši samobistvo tako što mu pomogne da nabavi opremu za slikanje. Kako bi se brinuo o supruzi i pomogao najboljem prijatelju, Niši pozajmljuje veliki iznos novca od mafije koja ga pritiska i želi da im vrati novac. Kako bi obezbjedio dodatni novac i pomogao supruzi, uspjed teškog stanja, Niši odlučuje da opljačka banku ali međutim taj plijen privuče i pažnju mafije koja želi i kamate zbog čega slijedi obračun.
Ovaj film u očima pojedinaca djelovaće kao sasvim obična krimi priča, što možda i u suštini jeste kao i ništa poseban prikaz jednog uobičajnog života jedne osobe kakve se mogu pronaći u filmskim radnjama ali ipak film krije svoju posebnu karakteristiku. Tu opet dolazi do izražaja, pogled kakav ostavlja jedan čovjek kroz ovaj projekat a koji donosi jedan univerzalan spoj nasilja i tople emocionalne umjetničke priče isprepletene dugim kadrovima i krvi. U ovom filmu mogu se zaista vidjeti široki prikazi grada i okoline kao i morske obale i drugih predjela prikazanih u dugotrajnom kadru ali i snažan brutalan izražaj koji je oslikan kroz pucnjavu, krv i druge primjere kakvi su zastupljeni u ovom filmu.
Sve to i jedan pokazatelj, režiserovog odnosa prema okolini i ljudima u kojima uprkos živih i toplih slika djeluje hladnoća koju oslikava i glavni junak. Nekako se za ovaj film, više može reći kao da je lični stav jednog idividualca i njegovu sposobnost da ljudima kroz jedan film i spoj više žanrova kao što su krimi, drama, triler pa čak i komedija i romansa, donese jednu neobičnu formu u kojoj izostaju u glavnom planu dijalozi dok scene i radnja dominiraju oslikavajući jedno stanje društva i okoline koja prikosi klasičnim normama.
Da i sam režiser, prkosi klasičnim norama jednog akcionog ili krimi filma, dodatno se izražava na osnovu njegovih ranijih projekata gdje on kroz svoj lični prikaz na sceni, od sebe gradi jednog antijunaka, kojeg krasi spoljnja hladnoća i tišina ali brutalnost. Sve to već je svojim ličnim stavom iznio kroz slične projekte kao što su ''Nasilni policajac'' i ''Sonatina''. Ništa različito nije ni u ovom projektu, gdje radnja nasilja spojena sa tišinom, gradi cijelu priču ispunjenu nasilnim sadržajem i ljudskom empatijom za druge prijatelje. Ipak posmatrajući ovaj lik, može se reći i da tu prikazana i narav jednog istočnjačkog svijeta koji se opet razlikuje od evropskog ili američkog principa i komunikacije kako sa bližnjima a što se u ovom projektu apsolutno razlikuje.
Tako je u ovom filmu junak nesklon pretjeranom pričanju i iskazivanju emocija, dok svoju dušebrižnost na trenutak kvari udarcima koju upućuje onima koji to zaslužuju. Može se reći da Kitano i na ovaj način nekako gradi svoj specifični lajtmotiv nemilosrdnog junaka iza kojeg se kriju razočarenja i stradanja koja pokušava potisnuti kroz prazan izraz lica. Čak je i romantičarska prizma filma, osakaćena nekakvim pretjeranim grljenjima dok ljubljenja gotovo i da nema u odnosu supružnika oko kojih se vrti veći dio radnje posebno one sa romantizmom. Tako da se tu može vidjeti samo prost odnos dvoje ljudi koje ispunjava jednostavna briga jednog supružnika koji pokušava upotpuniti život drugom usljed bolesti a što se dodatno razvija i kroz kasnije postupke očaja a gdje dolazi do pljačke banke.
Može se zaključiti na osnovu svega navedenog ali i Kitanov pogled na filmsko stvaralaštvo da je ovo i nekakav prkos klasičnim foramama koje postoje u filmu. Treba istaći i da je on zbog svog posebnog umjetničkog izražaja i posebnih stilova u kojima je spajao umjetnost sa nasiljem, u početku u svojoj otažbini Japanu dobijao i negativne kritike da bi se, nakon ovog filma, sve to promjenilo jer je film Vatromet pokupio mnoga međunarodna priznanja. Među tim priznanjima treba istaći Zlatn lav na 54. međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji 1997.godine kao i nagrada "Five Continents" Europske filmske akademije.
Zamiljivo je da su mnoge scene u filmu ispunjene slikarskim radovima koje prikazuju inspiraciju Nišijevog prijatelja Horibea dok je zapravo riječ slikarskim radovima Kitana koji je te slike uglavnom stvorio tokom 1994.godine kada je doživio tešku saobraćajnu nesreću usljed koje je ostao povrijeđen. Sve su svemu, riječ je o filmu koji možda i ne daje neku posebnu pouku za gledaoca i neće mu predstaviti možda nešto što do sada nije vidio u jednom krimi filmu ali će mu svakako dati jedan neobičan rad jednog neobičnog čovjeka u kojem je ukomponovana drama i topli kadrovi koje kao ''šlag'' ukrasi nasilje i brutalnost uz ličnu dramu i pritiske sa kojima se suočava protagonista filma. Sigurno je da je riječ o jednom kvalitetnom filmu koji ostupa od klasičnih formi i predstavlja dodatni način da gledalac zavoli filmska djela koja stižu iz Japana.
Đorđe Čereković
Commenti