Trajanje: 85 min
Žanr: drama/ krimi
Ocjena: 7/10
Iako ne obrađujem filmove sa područija bivše Jugoslavija, jer se (ma koliko se to putem medija pokušalo pokazati da smo različiti) u našem sociološkom okruženju suočavamo sa sličnim stvarima koje su prenijeta i u ostvarenja sedme umjetnosti. Od početka 90-ih a posebno nakon završetka ratnih sukoba mnogi filmovi koji su snimljeni na ex-yu prostoru (ako se izuzme rat) imaju u svojoj radnji teško socijalno okruženje i prikaz potpuno degradirane i socijalno uništene nacije koja je u svom preživljavanju spremna uraditi sve. Takvi filmovi sa akcentom teške socio-drame u kojima ima elementa krimija i trilera, uvijek privlače pažnju kako domaće tako i strane publike iako šalju lošu sliku jednog društva ali bar prikazuju jedno realno stanje sa kojim se morao suočiti. Upravo jedan od takvih filmova je i ovo hrvatsko ostavrenje pod nazivom Kanibal vegetarijanac ili Ljudožder Vegetarijanac kojeg je režisirao poznati hrvatski režiser Branko Šmit a scenario je uzet po romanu kojeg je napisao doktor Ivo Balenović. Gl. uloge u ovom filmu igraju: Rene Bitorajac, Nataša Janjić, Leon Lučev, Emir Hadžishafisbegović, Zrinka Cvitešić.
Film prati beskrupoloznog doktora Danka Babića (Bitorajac) koji radi u jednoj od uglednih zagrebačkih klinika a tu obavlja mnoge nelegalne stvari među kojima su ilegalni abortusi, postavljanje lažnih dijagnoza, uzimanjem novca od pacijenata a tokom tih poslova izaziva i mnoge kobne stvari. Mnoge poslove u kojima ne vidi veliku korist prepušta neiskusnim kolega od kojih neke čak i zlostavlja. Duboko je uvučen u mafijaške poslove, slobodno vrijeme ispunjeno mu je drogom i prostitutkama, a agresiju ispucava mlateći po bubnjevima i pumpajući svoje predimenzionirane mišiće u teretani. Njegov najbliži prijatelj inspektor Ilija (Lučev) uvodi ga u svijet trgovine drogom i ljudima, ilegalnih borbi pasa i obveznih nemoralnih usluga politički uticajnim zaštitnicima u samom vrhu vlasti.
Za ovaj film ko bude gledao reći će da je ovo nešto najgore što se dešava u hrvatskom društvu ali nažalost ovaj film nije ograničen samo na Hrvatsku već je on pokazatelj stanja cjelokupnog prostora bivše Jugoslavije. Kroz jednu turobnu i naizgled mračnu sliku, bez pretjeranog uljepšavanja i naglašavanja, prikazan je jednostavan sunovrat moralno-društvenog stanja koji se odnosi na zdravstvo. Mnogi će pokušavati reći da je ovo nekakva predimenzionirana priča i kako se ovo zaista stvarno ne dešava već je sebi režiser dao previše oduška ali ovo je jednostavno jedan klasičan primjer dugogodišnjed ili bolje rečeno decenijskog problema koji ndgriza zdravstveni sistem pri čemu su ovakve priče, realno stanje koje se dešava.
Da je to tako, potvrđuje i roman doktora Ive Balenovića koji je kao ginekolog 15. godina radio u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode Merkur pri čemu je na jedan način bio svjedok mnogih doktorskih propusta a samim tim je bio i učesnik nekih afera, o kojima su pisali hrvatski mediji. Bez obzira kako to pojedinci tumačili, ipak je ovo jedan surovi medicinski triler koji se svakodnevno dešava ali ga pojedinci ne žele vidjeti (kako mediji tako i društvo ali i nadležne institucije), zbog čega je prikazan na sasvim, razumno brutalan i realističan način. Ono što se u filmu uvijek očekuje a to je epilog svega, ovdje nažalost ima dimenziju kakva će razočarati mnoge svjesne gledaoce, jer priča na kraju ostaje ne dobija veseo epilog. Samim tim poruka filma ima i takvu dimenziju a to je da probudi svijest kod javnosti da se napokon krene boriti protiv ovakvih događaja u zdravstvu, što se posebno očekuje od onih nadležnih posebno u resornim ministarstvima.
Same scene u filmu su zaista eksplicitne a uglavnom ih čine scene abortusi, krvavi fetusi, borbe pasa, što je jedna od esencija koja čini brutalnim i dehumanizujućim ovaj film. Gledaoci će ovakve scene, ukoliko budu imali želudca da sve to posmatraju, doživjeti ovaj film čak i kao jedan medicinski horor koji se dešava u našoj svakodnevnoj okolini, i koji prolazi mirno bez kazne.
Ne treba zapostaviti ni samu glumu u filmu posebno briljantn ulogu koju je tumačio Rene Bitorajac koga šira publika pamti iz filma ,,Ničija zemlja'' i humorističkih serija ,,Naša mala klinika i ,,Bitange i princeze''. U filmu je na sasvim jedan običan način bez velikog naglašavanja kakvog je sklon prikazivati holivud, odglumio jednog ,,Lošeg poručnika'' u medicinskom smislu. U filmu je na poseban način pokazao bahatost i beskupoloznost koja je znala na trenutak biti ugrožena zabrinutošću posebno tokom na trenutak otkrivanja negovih nelegalnih radnji i nemarnog djelovanja kao doktora kao ni u trenutcima kada seksualno iskorištava pojedine koleginice. Iako je u filmu naizgled na ulici fin i dobrodušan pri čemu čak izbjegava jesti meso, kad se malo dublje zađe postaje sve ono oličenje zla koje čini jedna profesija pri čemu i naslov ,,Kanibal vegetarijanac'' dobija svoj smisao.
Ni ostali glumci nisu za podcijeniti a posebno su se tu istakli i Leon Lučev u ulozi prostog i korumpiranog policijskog inspektora sklonog malverzaciji i povezanog sa raznim ljudima kao i brutalno dobra uloga Emira Hadžishafizbegovića u kojoj je prikazao ulogu jednog od onih kvazi uspješnih ljudi kojima je moralno društveni sunovrat i loš sistem omogućio ,,mutno poslovanje'' i nekažnjivost.
Sve u svemu za film se ne može reći (ako se gleda sa našeg ex-yu prostora) da je ovo hrvatski film ako se uzme jedan generalna problematika sa kojom se suočava društvo, već je to problem jednog šireg područija o kojem se godinama skriveno i stidljivo priča ali se malo šta poduzima. Na sasvim brutalan i eksplicitan način, sve te stvari i ljudi prikazani su kroz ovo ostvarenje i pokazali jedno brutalno stanje bez ikakvog pretjeranog scenskog uljepšavanja.
Đorđe Čereković
コメント