Košarkaški dnevnik (The Basketball Diaries) 1995

Žanr: drama/ biografski/ sportski

Trajanje: 112 min

Ocjena: 9/10

Leonardo Dikaprio je sebi tokom devedesetih godina, krčio put uspjeha, kroz angažovanje u filmskoj industriji i gradio je u očima posmatrača kao lik mladog i perspektivnog glumca. I zaista posebna energija koja se ogledala u prikazu emocija koje su oslikavale njegove uloge, omogućile su mu da sebi omogući angažmane u ostvarenjima koji će biti stepenica za neke nove sa početkom novog mileniuma. I svakako, bilo da je osoba veći ili manji poznavalac filmske istorije jednog glumca, u prvi plan svakako stavlja ''Titanik'' i to je sasvim jedna od njegovih prepoznatljivih uloga. Ali u toj dekadi devedesetih kada je gradio svoje ime, važno je istaći i još jedan filmski naslov koji svojim biografskim izražajem potresao mnoge a riječ je o film ''Košarskaški dnevnici''. Ovaj film, nastao po romanu poznatog pjesnika i pank muzičara Džima Kerola, režisirao je Skot Kalvert dok scenario potpisuje Brajan Golubof. Glavne uloge tumače: Leonardo Dikaprio, Lorejn Brako, Mark Volberg, Džejms Madio, Matrik Makgo.

Film kao što je već i rečeno nastao je po romanu i prati burne tinejdžerske dane Džima Kerola. Njegov lika oživljava Dikaprio i prikazuje odrastanje jednog mladića koji je mlad i perspektivan košarkaš a koji dane provodi u košarci, školskim aktivnostima i pravljenju nestašluka sa svojim prijateljima Majkijem (Valberg), Pedrom (Madio) i Neutronom (Makgo). Istovremeno bavi se pisanjem svog dnevnika gdje bilježi svo ono što ga okružuje i osjećaje koje proživljava. U međuvremenu njegov život postane narušen onog trenutka kada mu najbolji prijatelj umre od posljedica leukemije dok košarkaški trener homoseksualac pokušava da iskoristi momke u timu. Zbog svega toga ali i na nagovor Neutrona, on se okreće heroinu i osjeti uticaj ove droge. Ubrzo postaje zavisnik usljed čega gubi uspjeh u sportu kojeg napušta dok istovremeno biva izbačen kao iz škole ali i porodičnog doma. Od tada Kerolov život postaje mračan i okružen herion koji ga odvlači na ulicu u svijet kriminala i prostitucije.

Zaista pred gledaocima koji odluče da gledaju ovaj  film moći će da vide jednu potresnu priču o uspomu i padu mladog života a koja je prenijela djelić jednog romana u filmske slike. Za ovu filmsku priču, može se reći da je jedan put u kojem je prikazan život jednog bića i njegovo traganje za ispunjenjem. U ovom filmu pratimo nestajanje ali i rađanje određene ličnosti koju definiše opredljenost za narkotike. Kada se kaže nestajanje, onda se svakako misli na to da u ovom filmu nestaje jedan mlad i nevin dječiji odraz kojeg kras perspektivan košarkaški duh dok na kraju nastaje jedno drugo biće (a koje se ipak samo na kraju filma može vidjeti) a to je ono u obliku pisca, pjesnika i muzičara. Između ta dva bića stoji heron i njegova zavisnost koja kreira jedan put za glavnog lika koji mu na početku donosi lažnu sliku a koje se na kraju pokušava riješiti, što neće biti lak poduhvat.

U ovom ostvarenju, neki će vidjeti čak i neki klišeovski format priče jer će pred sobom vidjeti jednu sudbinu u kojoj se govori o perspektivnom mladiću za sport koji na kraju ode su sunovrat poroka. I da to je zaista tačno i kako bi neki rekli ''ni prvi ni zadnji'' takav film. Ali ono što svakako daje snagu, mada pomalo i kao kliše, ipak je ta biografska osnova. Ovo nije neka holivudska priča već jedna zaista istinita priča a koja svakog posmatrača će držati od početka do kraja filma. A ono što je svakako isticajno u ovom filmu je dobar scenski odraz jednog puta kojim se kreće glavni junak a gdje je prikazano i svjetlo ali i mrak te na kraju opet svjetlo koje mu daje spas. Na početku filma mogu vidjeti scene veselosti i razdraganosti jednog tinejdžerskog života dok drugi dio filma donosi mračnost i depresiju onog trenutka kada ode u bezdan droge i poroka.

Svakako, posebno do izražaja dolazi onaj trenutak i scene u kojima je prikazan život Džima Kerola kao mladog beskućnika i zavisnika od droge koji svoje vrijeme provodi na mjestu gdje su ljudi sličnih sudbina a gdje vlada mrak, prljavštvina koji su iz perspektive posebno one koje bilježi filmski kadar, odraz potpunog pada i sunovrata. Upravo u takvom okruženju nalazi se i glavni protagonista ove priče a gdje se u duši gledaoca razvija i sažaljenje ali i osuda prema jednom biću koje je moglo imati sve a sada ništa.  Tako u tom trenutku gdje je prikazan pad i sunovrat jednog mladog čovjeka, prikazane su i scene pokušaja pljački i drugih kriminalnih radnji a gdje on i njegovo društvo, pokušavaju doći do novca radi droge. Potresni i užasavajući trenuci u film predstavljaju i trenutak kada odluči da se prostituiše kako bi došao do droge. Mnogi u tim poduhvatima ne prođu dobro, što je svakako dodatni scenski pečat jedne priče koja nam šalje jasnu poruku šta donosi život na ulici i robovanje porocima a što će čak na kraju dočekati i glavnog junaka.

Filmu je zanimljiv i odnos između Džima i afroamerikaca Redžija sa kojim na početku filma (dok je još mlad i prespektivan košarkaš) odmjerava snage ispod koša dok će kasnije postati povezani onog trenutka kada sa spasi na ulici i pokušava da ga izliječi od droge. U tim scenama gdje je oslikan prikaz apstinencijske krize i borbe da se prevaziđe jedan loš porok, popraćene su i teškim dijalozima ali i mislima glavnog junaka koje će se kasnije prenositi u dnevnik. Čak i tim trenucima kod njege preovladava svijest da je zapostavio uz sve obaze i ono što na trenutak u filmu ostane u sjeni svega a to je pisanje. I sam odnos i briga Redžija prema Džimu, prikazuje jednu od posljednjih nada da se spasi jedno ljudsko biće koje je upalo u pakao droge.

Neke scene zaista su potresne posebno one posljednje gdje je prikazana molba Džimija da traži od majke novac ili onaj trenutak pokušaja da proda svoje tijelo za drogu kao i trenuci pokušaja apstinencije. Neke će probuditi kod prisutnih i emocije posebno oni trenuci Džima i njegovo umrijućeg prijatelja i njihovi trenuci dok ga vodi gradom. Po pitanju scena, neke su nailazile na široku kontroverzu ali ne u trenutku emitovanja filma već kasnije. Tako je scena u kojoj se prikazuje Džimov san a gdje ulazi u školu naoružan sa pumparicom i obučen u kožni kaput i ubija svoj profesora i neke od učenka, bila inspiracija za neke od pucnjava u školama širom SAD-a. Tako se po ugledu na ovu scenu, prema navodima nekih američkih medija, desio i čuveni masakr u srednjoj školi Koliumbajn u Litltonu (Kolorado) 1999.godine kada su  dva učenika Erik Haris i Dilan Klebold, ubili su 12 učenika i jednog nastavnika a zatim su izvršili samoubistvo.

Dijalozi su u filmu često ne dobijaju na pažnji dok istvoremeno najiviše interesa kod gledalaca svakako dobija naracija glavnog glumca i koji kroz svoje misli predstavlja razmišljanje te se na takav način oslikava stanje u kojem se nalazi. Svakako najviše pažnje dobijaju razmišljanja Džima i njegovih prijatelja i često želja da prežive na ulici. Na trenutak u jednoj sceni pojavljuje se i sam autor biografskog romana koji vodi razgovor sa Dikapriom. Istovremeno kroz potragu za tim šta mu se dešava može se prikazati i potraga za bogom za kojim često traga glavni glumac a što se isto tako može okarakterisati kao jedan vid traganaja i za spasenjem. Svakako najapotresniji je kraj filma konačni obračun majke i Džima a nakon kojeg dolazi epilog kakav mnogi priželjkuju te se zbog onog što se i desilo možemo zahvaliti i majci koja ga je na jedan neposredan način, spasila.

Sve u svemu, ovdje nije riječ o nekom tipičnom tinejdžerskom filmu koji će nekima pružiti ugođaj a gdje se prikazuju samo nestašluci. Ovdje je riječ je jednoj teškoj ličnoj drami jednog burnog života i scena u kojoj se gotovo svako može naći od nas ili ljudi u našoj daljoj ili bližoj sredini. Ipak ova priča ima duboku poruku a koja nam govori da, ma koliko čovjek se našao na dnu uvijek uz dobru volju i povezanost sa bliskim ljudima, može spasiti i uz put pronaći novi smisao života i otriti nove talente.

Đorđe Čereković