Trajanje: 85 min
Žanr: drama/ komedija/ porodični
Ocjena: 6/10
Odnos ljudi i životinja u savremenim tokovima života često dobija na svom značaju a posebno ako se obrađuje humanistički odnos prema životinjskom svijetu. Uveliko se priča o tome kako životinje ispunjavaju ljudski život zbog čega se od raznih aktivista dosta potencira priča o zaštiti životinjskih vrsta od ljudskog maltertiranja i ubijanja kao i priča da zaslužuju bolji tretman. U svemu tome često je teško stati na nečiju stranu i stvoriti paralelu između toga ko je pravedan da li onaj koji jede meso ili onoga ko je vegetarijanac i da bi zaista ljudi trebali da se odreknu nekih svojih navika a sve kako bi se poboljšao položaj i život životinja. Međutim neke teme na običan način pokušavaju ne praviti razlike između jednih i drugih već pokušavaju iz svakoga izvući nešto pozitivno i ljudski. Upravo takav je i ovaj rumunski film pod nazivom Ljubimac kojeg je režisirao a ujedno i potpisao scenario Adrian Sitaru. Glavne uloge u ovom filmu igraju: Andrijan Titijeni, Klara Voda, Gergi Ifrim, Joana Flora, Sergiu Kostače.
Ovaj film prati dešavanja u jednoj stambenoj zgradi i priča se vrti oko tri porodice. Njihov život ispunjavaju mačka, pas, kokoška, zec i golub. Iako svi oni jedu meso i neke od tih životinja za to iskoriste svi oni imaju gomilu ljubavi u sebi i za svoje bližnje ali i iste životinje to ispoljavaju prema njima. Kroz različite priče životinje, naše junake dovode u neobične i pomalo smiješne a često i tragične situacije iz kojih izvuku pouku i shvate suštinu života.
Ono što sasvim, na prvi pogled, karkteriše ovaj film je njegov prikaz koji se servira posmatraču a iz koga će shvatiti da se radi o jeftinom i običnom prikazu običnih ljudi što je činjenica. Međutim, ovaj film je sve samo jednostavan i prožima duboku smisao kroz koju je opisan način života i ramišljanja i postupci običnog čovjeka koje prenosi na životinje. Kada čovjek posmatra sve scene u filmu, u kojima je često prikazana i opšte poznata brutalnost prema životinjama i način dobijanja njihovog mesa, obično se baci u razmišljanje u kojem sebe možda posmatra kao nekoga ko je loš što jede životinjsko meso. Ipak film na jedan način pored odnosa životinja i ljudi, u određen plan stavlja i smrt koja pogađa kako životinje tako i ljude u ovom ostvarenju pri čemu razgraničava način osude i krivice. Jednostavno film je želio poslati da su i životinje i ljudi, smrtnici i da ih smrt sustiže da li to prirodna ili nasilna.
U ovom ostvarenju koje ima pomalo nadrealistički prikaz odnosa prema životinjama, pokazan je i pristup prema životinjama kako od strane djece ali i odraslih u zgradi. Na filmu je bez ikakvog pretjeranog stilskog naglašavanja, prikazana jednostavna ali istinska ljubav djece prema životinjama kao što su mačka, pas ili zec. Svakako da će u toj odanosti i ljubavi prema životinjama, gledaocima zapasti u oko, odnos dječaka prema zecu i golubu kao i dijalog oca i sina o tome zašto su ih životinje morale napustiti. Naravno u svemu tome, dominira odanost ljudi prema životinjama ali i njihova prihvatanje stvarnosti jer one brzo odlaze iz naših života.
Da su životinje ključne u filmu, pokazuju i scene koje u kojima mačka kao kućni ljubimac ponovo povezuje dvoje ljudi koje je smrt razdvojila na trenutak pri čemu ponovo kroz film razvijaju dijaloge o smislu života i novim početcima. Većina dijalog djeluje kao da nisu pametno smišljena ali su svi urađeni tako da budu jednostavni i usmjereni da se u većini slučajeva, glavna tema vrti oko odnosa prema životinjama bilo da je ispoljavanje ljubavi ili netrepeljivost. Međutim, mnogim ljudima životinje promjene način života, iako su ih se pokušali riješiti u jednom trenutku. Nekako, sve to je željelo svima nama da pošalje poruku da životinje mijenjaju način života ljudi kao što i ljudi mogu promjeniti način života životinjama.
Scene u filmu djeluju krajnje jednostavno jer se pojedine radnje obrađuju iz samo jednog ugla, pri čemu se upošte ne naznačava u krupnom planu ni jedan predmet kao ni lica pojedinaca. Sve to će djelovati kao da posmatramo nekog čovjeka koji je eto tako, jednostavno pokušao uključiti kameru i jednostavno nam prikazati život običnog čovjeka sa uobičajnim stavovima i razmišljanjima. U tim scenama sa do izražaja obično dolaze i zajednička druženja pojedinaca bilo da su slavlja ili neka druga okupljanja, u kojima se često prožimaju teme o životu, ismijavanju Boga, religije, nepravedosti života a što je imalo za smisao da prikaže obično društvo u jednoj zemlji.
Što se tiče glume, ona ne dolazi do izražaja samo kod pojedinca već se kolektivno ispoljava, karakterišući jedno razmišljanje ljudi. U filmu, gotovo da niko i nije prikazan od glumaca u krupnom planu već se sve njihove radnje odvijaju u širokom kadru, gdje se često dešava da su njihove radnje i djela često zaklonjena od gledalaca.
Sve u svemu jedan zanimljiv i inspirativan film, koji kroz primjese drame i crne komedije, šalje ljudima jednu poruku koja dolazi iz prirode a to je da životinje i ljudi ispunjavaju jedni drugima život a da je sastavni dio njihovih života smrt. Samim tim ovaj film, iako je to već poručeno, želi ukazati na to da smo svi mi imamo humanost u sebi, bez obzira na prirodne porive koji se ipak mogu malo suzbiti ali ipak koji određuju način našeg preživljavanja.
Đorđe Čereković
Comments