Žanr: drama/ biografski/ istorijski
Trajanje: 133 min
Ocjena: 8/10
Za američki sistem vrijednosti odavno znamo da je uveliko izgrađen na predrasudama i netoleranciji prema određenim društvenim grupacijama a to je često u velikoj mjeri, dosta promovisano, putem medija. Često znamo gledati, dokumentarce, čitati i generalno slušati o rasnoj diskriminaciji i njenim posljedicama koje su izražene, posebno kroz međujudske odnose. Posebno je šokantno i nekada nevjerovatno kroz sve šta su prolazile određene društvene grupacije u prošlosti, a koje su označene od strane određenog dijela društva. Takav je slučaj i sa afro-amerikancima i period rasne nejednakosti koji je bio izražen tokom 60-ih i 70-ih pri čemu se stvara osjećaj da takav duh netolerancije i dalje živi. Takve priče posebno privuku pažnju i kroz filmska ostvarenja a interesovanje postaje i veće, ukoliko je pitanje o stvarnom istinitom događaju. Takav film je i The best of Enemies ili Najbolji neprijatelji kojeg je režisirao Robin Bissell dok scenario potpisujue Osha Gray Davidson. Gl. uloge ufilmu igraju: Taraji P. Henson, Sam Rockwell, Babou Ceesay.
Film je snimljen prema istinitom događaju koji se dešava u gradu Durhamu u Sjevernoj Karolini tokom 1971.godine usred rasne segregacije. Film prati dvoje glavnih junaka afro-američku aktivistkinju Ann Atwater (Henson) koja se bori protiv rasne segregacije pri čemu se bori i da obezbjedi svojim zemljacima kod gradskih vlasti bolje stambeno zbrinjavanje. S druge strane za cjelokupnu afro-američku populaciju u mjestu velike probleme prestavlja lokalni Kju Kjuk Klan i njihov vođa zvani C.P (Rockwell) koji zajeno sa svojim ljudima vrši terorisanje crnaca pri čemu vrbuje i ostvaruje veliki uticaj i na ostalu bijelu populaciju u gradu. Nakon što u afro-američkoj školi izbije požar (za koji se vjeruje da je podmetnut) odluči se da afro-američka djeca budu smještena u drugu školu među bijelu djecu što izazove veliko nezadovoljstvo posebno kod strane rasistički nastrojenih članova ,,klana''. Ubrzo u grad stiže Bill Riddick koji kao predstavnik vlasti treba da stvori uslove za normalno funkcionisanje zajednice pri čemu treba da pomiri obije strane, posebno Ann i C.P-a koji zbog svojih uvjerenja teško mogu da funkcionišu.
Ovaj film je poseban po tome što uspijeva prikazati pomorenje i kroz mukotrpan proces, pokaazti stvaranje jednog zajedničkog života bez rasne netrepeljivosti. Ovaj film je jedan od rijetkih sa takvom socijološkom tematikom koji opisuje međusobne skuobe pri čemu je pokušao da se ne svrsta ni na jednu stranu, a da opet pokuša da pokaže jednakost i toleranciju. Iako je film dramatičan, on ne donosi napetost ili preveliko uzbuđenje, već kroz jednu pitku i prihvatljivu priču, donosi težak i mukotrpan proces koji se vodi kako bi se došlo do pomirenja. U fimu će mnogi očekivati da zbog ovako teške teme bude i nekog velikog nasilja ali ono nije prikazano u velikom broju ali je ipak nezaobilazan dio ovakvih tematika.
Posebno će gledaocima biti zanimljiv prikaz izbora za članove odbora koji će predstavlajti mišljenje za i protiv zajedničke škole, pri čemu je kroz režiserov prikaz jasno pokazan, ne stav pokedince već stav jednog podjeljenog društva. Posebno će gledaocima biti interesantan dijalog i rasprave na skupštinama kao i jednaki ustupci koje obije strane moraju da učine. Zbog toga imamo u filmu prliku da vidimo u školi da pred afro-američkom djecom i ljudima člaovi KKK klana izlažu svoj materijal i specifične bijele kapuljače, što će naizgled kod gledaoca izazvati zgražavanje, što je opet jedan poseban trenutak koji režiser želi ostaviti na gledaocu, pri čemu on kao i ti afro-amerikanci bivaju šokirani ali i primorani da razumiju nečiju ideologiju i sam njen pristup.
Svakako da najveća težina filma pada na glavne junake Taraji P. Henson i Sama Rockwella koji su nekakav sinonim neprijateljstva dva svijeta i dvije rase koje će se kroz zajednički tretman i pravilan pristup učiniti prijateljima. Posebnu pažnju privlači svakako Rockwell u ulozi vođe klana C.P-ija pri čemu moemo da vidimo jednu izrazito zanimljivu ali ne i prenaglašenju glumu. u filmu nije prikazan kao nekakav nadmjeni i dominantni siledžija što bi inače bio slučaj kada se prikazuju prestavnici i vođe nekakvih ekstremno desničarskih grupa. On je u filmu prikazan kao prosječan porodičan čovjek niže klase, sa svojim standardnim problemima a među kojima se ističe jedan porodični a koji će ga na jedan način ipak ujedniti sa svojim ,,neprijateljima'' pri čemu će prepozanti njihovu ljudskost.
On je u filmu prikazan više kao nekakvav zavaran i zavrbovan čovjek pogrešnih ideala, u službi moćnika koji iskorištavaju njegovu grupu za destabilizaciju lokalne sredine. Poseban izraz je prikazan u njegovim dubokim dilemama i preispitivanjima u svojih destruktivnih ideala što može primjetiti i sam gledalac kako se sve više film primiče kraju. Posban trenutak ostavlja kraj filma i njegova konačna odluka, koju će mnogi gledaoci, prepoznati kao veliki i plemeniti čin, pri čemu će on sigurno, mnogima od tada, postati hrabar i plemenit čovjek spreman koji je uspio da se suoči sa svojim problemima i da pokaže da je društvo spremno da odbaci predrasude. Svakako će mnoge ipresionirati lik Anny prkosne aktivistkinje koja će svojom istrajnosti i žestinom ali opet jednakim popuštanjem i suzbijanjem unutarnjeg bijesa pokazati spremnost da pruži ruku pomirenja i da ide linijom manjeg otpora a sve kako bi donijela biljitak svojim afro-američkim zemljacima.
Generalni zaključak je da ovaj film prestavlja jednu blagu prestavu ljudskosti i sprenosti pri čemu šalje jasnu poruku da podijele ne donose ništa dobro i da svaka stara mora biti spremna na da popusti u svojim idealima, a sve kako bi se učini život pristojan i dostojan. Film nikoga u suštini ne osuđuje već pokušava linijom manjeg otpora, svrstati na obije strane i razumijeti njihovu ljutnju i gnijev ali opet s druge strane iz svega toga pronaći nivo kompromisa kako bi donijeli mir i toleranciju.
Đorđe Čereković
Yorumlar