Žanr : Krimi/ Drama/ Triler
Trajanje : 80 min
Ocjena : 8/10
O Kazahstanu se malo šta osim možda činjenice da je bivša sovjetska republika. Ipak kada je u pitanju igrani film, mnogi su za ovu srednje azijsku zemlju čuli iz komedija ,,Borat'' gdje je komičar Saša Barnon Koen (Sacha Baron Cohen) na jedan nerealan i satiričan način, prikazao ovu zemlju i ljude (što je inače u stilu zapadne kinematografije kao i medija). Bez obzira što se za ovu zemlju gotovo ipak imaju nekih svojih filmskih uradaka koji bi na jedan način bili interesantni i poprimili bi pažnju ljubitelja sedme umjetnosti koji bi imali priliku bar donekle i približno, se upoznaju sa ovom zemljom Možda kroz ovakav žanr ne daje neku reklamu o životu u svojoj zemlju (koja je kao i sve bivše sovjetske republike prošla kroz period tranzicije i teških vremena koja se vide i sada) ali se ipak daje potencijal i mogućnost kazahstanske kinematografije. Jedan od takvih filmova je i ova kriminalističa drama ,,Reketaš'' (Рэкетир) koju je režisirao Akan Satajev (Акан Сатаев) dok scenatio potpisuje Timur Žaksiljkov (Тимур Жаксылыков) dok gl.uloga igraju : Sajat Isembajev (Саят Исембаев), Murat Bisembin (Мурат Бисенбин), Žan Bajžanbajev (Жан Байжанбаев), Aselj Sagatova (Асель Сагатова).
Film prati mladića Sajana (Isembajev) koji je ambiciozan bokser pri čemu postiže dobre rezultate u ovom sportu. Ubrzo dolazi do raspada SSSR-a prelaska u nove privredene i ekonmske tokove, a Sajanovo sportsko umijeće biva zapostavljeno. Njegov bokserski potencijal tokom jednog boks meča primjeti šef lokalne bande Ruslan (Bisembin) koji mu ponudi saradju. Ubrzo se Sajan ulazi u svijet kriminala, gdje postaje reketaš pri čemu postaje Ruslanova desna ruka pri čemu njih dvojica a ponajviše Sajan počinu sticati ugled i moć u kriminalnim krugovima. Ubrzo s moći i slavom dolaze i problemi sa kojima će se Sajan morati suočiti.
Naizgled klasična kriminalna priča ali i jedna priča koje smo mogli često pročitati kao i pogledati na malim ekranima. Ovaj film će za gledaoca biti nekako razumljiv i prihvatlji jer je na jedan način povezan i sa našim životima jer smo i sami prolazili kroz slične periode tokom 90-ih a koji se vide i danas kada je kriminal i dalje u određenoj mjeri naša svakodnevnica, u kojoj često čujemo i čitamo slične životne sudbine. Kroz prikaz gl.glumca prikazuje se sudbina mnogih mladih ljudi koji su često u stvarnom životu (a ne samo u filmskoj fikciji) bili izloženi neimaštini i životu bez perspektive gdje su odlučili da kroz snagu i hrabrost, ulaskom u mutne poslove steknu bogatastvo i slavu. Gl.glumac je prikaz tog vremena, u kojem su živjeli mladi ljudi pri čemu su bili privučeni ili ponuđeni jednim kriminalnim svijetom, gdje su željeli moć i slavu.
Na jedan jednsotavan način predstavljen je prikaz jednog burnog vremena kroz koje je prolazio post sovjetski Kazahstan, u kojem su teška tranzicijska slika ispunjena siromaštvom i životom bez perspektive, primoravale mnoge da se okrenu kriminalu. Bez suvišnog izražaja sa blago izraženim mračnim i pomalo sumornim tonom, prikazan je bez ikakvog ukrašavanja i glorifikovanja uloga, kriminalni život. Na jedan način gledalac će moći dožijeti ovaj film kao kombinaciju sačinjenu od djelića ,,GoodFellas'', Scarface, Bronxtale i slično ali opet bez neke izrađene holivudskog isticanja glumaca kroz uloge nekakvih nasilnika i siledžija kao i nekakvog isticajnog nasilja i brutalnsoti. Ovaj film neće ponuduti, za one koji su naučili na komercijalni prenaglašen izraz nasilja, gdje je mnogo brutalne tučnjave i pucnjave, već realan prikaz kriminala koji koristi nasilje kada je to potrebno. Film na jedan brz i dinamičan način prikazuje realan život kriminala ispunjen prijateljstvom, odanošću, izdajom, očuvanjem interesa, koji ma koliko se pokušavao ne prikazivati, često u prvi plan istakne jedno nasilje, brzog i opasnog kriminalnog života.
Poseban uvid na gledaoce će ostaviti uloga Ruslana koji je kroz ovaj filmski pokušaj, prikazan kao jedan kriminalac iz realnog svijeta, bez one filmske eksperesije i nasilja kakvog smo ranije znali viđati na filmovima u ulogama glumaca. Mnogima će se dopasti takav jedan prikaz odmjerenog i staloženog čovjeka koji je u svakom trenutku jasan i precizan u tome šta želi, spreman na saradnju i samilostiv ali hladan i surov kada to zatreba prema onima koji to zaslužuju.
Ono što će mnoge iritirati i čak mal razčarati je i to što glumci tokom cijelog filma vode monologe i dijaloge na ruskom iako postoji kazahstanski koji se na trenutak može čuti u filmu. Ovo se može razumjeti i kao komercijalna osnova jer je film u velikoj mjeri bio namjenjen za rusko tržište a i za lakšu plasman izvan rusije će uspjeti ukoliko je prikaže sa ruskim jezikom (jer gotovo za kazahstanski jezik niko nije ni čuo). U filmu će se moći jasno vidjeti ta dugogodišnja zaostaština bivšeg sistema (kao i izražena vijekovna rusifikacija) koja se odrazila na način i spoljni izgled života, što će kod gledaoca na trenutak stvoriti osjećaj da se film dešava u Rusiji a ne u Kazahstanu jer će moći vidjeti tipične socijalističe zgrade, stanove, lade i sl.
Sve u svemu film je jedna realno surova kriminalna priča o ljudima i njihovom usponu i padu u kriminalnim krugovima, o kojima možemo svakodnevno čitati i gledati dokumentarne filmove, gdje je sve nekako prirodno i bez isticaja lažne ličnosti kriminalnog svijeta.
Đorđe Čereković
Comments