Žanr: drama
Ocjena: 7/10
Trajanje: 90 min
Mnoge zemlje bivšeg SSSR-a rado bi, ako se to može zaključiti iz razmišljanja običnih ljudi i onog šta je kreirala nova vlast, rado zaborabili taj ''sovjetski'' epitet a to se da zaključiti i kroz ostvarenja sedme umjetnosti. Mnogi kao što je i Ukrajina taj period istorije posmatraju kao mračan i bez dovoljno slobode, razvoja (a koji, Bog zna nije ni sada nešto mnogo prisutam u težnji ka evrointegracijama) i mjesto u kojem su teška vremena posljednjih godina postojanja ''velike zemlje'' donijeli kolektivni raspad i urušavanje od privrede pa do standarda, od kojeg se teško oporavljaju i danas. Sve to uvijek je nepresušan izvor za stvaranje za neke moderne filmske stvaraoce koji u tim svojim projektima, donose često i život jedne individue koja kroz to vrijeme, pokušava oslikati stanje jednog društva koje se raspada a u kojem ta osoba pokušava pronaći svoje mjesto. Upravo je takav i ukrajinski film pod nazivom ''Voliš li me'' koji je režisirala i napisala scenario Antonina Nojabrova. Glavne uloge ostvaruju: Karina Himčuk, Andrej Šabanov, Stanislav Moiseilov, Oleksandr Žila, Darja Palagnjuk.
Film nas odvodi u 1990.godinu i grad Kijev, godinu dana prije raspada SSSR-a gdje pratimo život tinejdžerice Kire koja živi bezbrižan život i pripada višoj staleži koja pokušava da preživi sve izazove sa kojima se susreće društvo usljed nestašica i poskupljenja.Ona je drska i razmažena djevojka koja uživa u provociranju svojih roditelja i sa željom da dobije što više pažnje. Njen bezbrižan život počinje da dobija razočarenje kada otrije da njen otac ugledni filmski i pozorišni režiser ima ljubavnicu i to će upravo saznati od djevojke koja je upravo to. Ubrzo i njen otac ostaje bez posla a činjenica da ima ljubavnicu izaziva i sukobe sa suprugom (Kirinom majkom). Sve to teško djeluje na butovnu tinejdžericu koja počinje teško da se nosi sa svim tim zbog čega odluči i napustiti roditeljski dom sa željom da počne novi život sa svojim dečkom Mišom. Ali usljed pogoršanih društvenih okolnosti i sve bržeg raspada SSSR-a, ona počinje otrivati svu težinu života i počinje shvaćati koliko je život težak.
Nekako, film se može okarakterisati kao jedna univerzalna tragedija jedne ličnosti u jednom društvu i vremenu koje nestaje usljed nadolazećih promjena. Ovo ostvarenje, pokušava prikazati jednu borbu pojedinca protiv kolektiva i želje da se zadovolji vlastita težnja za ljubavlju i bezbržnosti, koja se usljed kolektivnih turbulencija i borbe za preživljavanje, ne može dobiti. Hladna i pomalo bez iskazivanja osjećaja, ova drama pokazuje koliko zapravo jedno biće može biti izloženo raznim pritiscima usljed napete društvene svakodnevnice a gdje je primorano da zaboravi na svoje potrebe, želje i frustracije a sve s ciljem bržeg sagledavanja svakodnevnice pa čak i bržeg odrastanja.
Upravo zato, i ovaj film kroz lik glavne junakinje, želi dočarati kroz šta su adolescenti morali prolaziti u nekadašnjem sistemu jedne velike zemlje koja se gasila te kako su, izloženi oskudicom i nestašicom ljudskih potrepštin , morali da brzo odrastu pa čak i da ostave iza sebe, svoje snove i želje koje su planirali i započnu neki novi život u tranzicijskoj borbi. Zbog toga je ovo jedan ukrajinski ''coming of age story'' film kojeg prate turbulencije i pokušaje snalaženja. U filmu možemo vidjeti kako glavna junakinja ima jedno klasično adolescentsko razmišljanje ispunjeno zabavom i buntom koje dodatno uptopunjuje želja za alkoholom, seksom, stranom muzikom kao i proizvodima sa zapada koji i ''velikoj zemlji'' nisu dostupni. Sve to može se okarakterisati i kao jedan svojevrsan bijeg od sumorne svakodnevnice i teškog života koji živi većina stanovnika a koji njoj, po svemu sudeći, nije poznat kao pripadniku srednje pa čak i više klase.
Film kroz prizmu porodice, koja doživljava fijasko i raspad, usljed saznanja da Kirin otac ima ljubavnicu, prikazuje i jedan raspad velike zemlje koji će uskoro uslijediti a gdje svako odlučuje da ide svojim putem i da traži svoju sreću. U tom rapsadu, koji gledalac filma bude gledao, vidjeće i pokušaju Kire da se snađe u novim okolnostima kada nema očeve podrške i dovoljno sredstava, sa kojim bi se zadovoljili mladelački prohtjevi. Nesvjesna da prepozna ono šta se dešava oko nje, ona pokušava da zadrži bunt i nestašluk koji traži neka zadovoljstva i želje koja usljed nedostatka novca, nisu moguća. Prohtjeve i želje, dodatno pokušava iskazati i rečenicom ''Voliš li me'' na koju često nema odgovora a što i dalje jednu glavnu suštinu traganja za ljubavlju i pažnjom koje nema u teškom vremenu kada svako traži svoj put.
Atmosfera teškog vremena i nedostatka empatije za pojedinca, dodatno je oslikana i hladnim zimskim vremenom i sumornim prikazom ulica i klaustrofobičnom atmosferom unutrašnosti. Posebno će na gledaoca, trag ostaviti slika jednog koletivnog stana (koji su bili karakteristični za nekadašnji SSSR a gdje je znalo živiti i po nekoliko porodica) a gdje su prikazani ljudi na dnu margine koji se bore da prežive a među koje dospjeva i glavna junakinja koja bježi svom dečku mladom vozaču hitne pomoći iza kojih se rodi ljubav nakon što je spasi od pokušaja samoubistva lijekovima. Unutar tog prostora ispunjenog sa oskudicom i siromaštvom na gledaoca će ostaviti poseban utisak borba djevojke da izgradi neki novi život po svom načinu bez roditelja a gdje bi njeni prohtjevi i želja za ljubavlju se ponovo razvijala a što ipak nije slučaj jer je riječ o sredini i ljudima koji joj nisu bili poznati.
Kroz prikaz života u novim okolnostima, kada mora biti domaćica i brinuti se o sebi i dečku (zaručniku) ona otriva i kakav je zaista život običnih građana koji žive na ivici siromaštva a gdje je prikazana borba za preživljavanje. Tu je prikazano i jedno lično razočarenje koje pojedinac doživljava na razne načine a koji teži ka vlastitom zadovoljstvu. Tako gledalac, može da vidi i pojedince koji unutar te kolektivne sobe počinju da se bave švercom, krađom i drugim nedozvoljenim radnjama dok drugi pokušavaju na sve načine da odu iz zemlje. Sva ta atmosfera unutar kolektivnog stana je stilski prikaz režisera koji na svoj način, daje doživljaj onog što će ostati u tranzicijskom društvu jedne nove zemlje a gdje će biti onih koji će raditi mimo zakona kao i onih koji će pokušati da budu autsajderi da pobjegnu daleko od toga, čak i izvan granica zemlje. Zaniljivo je spomenuti i da je riječ o festivalskom filmu koji je publika, po prvi put, mogla vidjeti na festivalu u Berlinu 2023.godine.
Sve u svemu, riječ je o teškoj drami ne samo običnog čovjeka već i običnih ljudi koji žele nešto za sebe u vremenu koje donosi kraj i nove promjene i traganje za toplinom i osjećajima i željom za održavanje normalnih okolnosti. Film gledaocu, na kraju donosi svakako pokušaj pojedinca da pronađe sebe i da pronađe svoje zadovoljstvo u nekom vremenu i društvu koje je prepuno razočarenja i destrukcije koja lako može da donese raspad i nesnalaženje usljed novih okolnosti.
Đorđe Čereković
Comments