Žanr: komedija/ drama
Trajanje: 76 min
Ocjena: 7/10
U savremenim filmovima posebno onima koji su žanra komedije ili neke drame, a pri tom ako je nekakva porodična tematika, često se kao radnja filma, uzimaju porodični odnosi gdje često imamo priliku vidjeti primjenu savremenog vaspitanja. Često kada gledamo takve filmove, djeluje nam neobično i pomalu čudno kada vidimo neke savremene roditelje koji bez ,,batine'' uče svoju djecu, iako sve to postaje naša svakodnevnica gdje se sve manja a kroz zakoandavne osnove, nikako ne toleriše verbalno i fizičko kažnjavanje. Zbog svega toga mnogi koji su iz nekog patrijarhalnog sistema života, (bez obzira što ne podržavali takav način dali preko filma ili u stavrnom životu) ostaju zgroženi savremenim metodama, pri čemu smatraju da je prijašnji način vaspitanja efikasniji i produktivniji. Ipak u savremenim filmovima rijetko se zaista može vidjeti da se takva dva svijeta sukobljavaju ali ipak postoje i neki stvaraoci koji na jedan jednostavan način prikažu kroz svoja ostvarenja, jaz između dva načina i dva svijeta vaspitanja. Upravo takav je i ova ruski film pod nazivom Batya ili kada se prevede dobije se onaj žargonski naziv Ćale ili Tata kojeg je režisirao Dmitrij Jefimovaž koji i potpisuje scenario zajedno sa Aleksamdrom Kagarmanovom. Gl. uloge u filmu igraju: Vladimir Vdovičenkov, Stas Starovojitov, Nadežda Mihalkova, Diana Jenakajeva, Elena Ljadova.
Film prati Maksa (Starovojitov) koji se sa svojom porodicom priprema da dočeka oca koga od milja zove Batja ili Ćale (Vdovičenkov) a sve povodom njegovog rođendana. Kako on odbije da dođe zbog svog tvrdoglavog i pomalo egositičnog karaktera, od odluči sa svojom suprugom Irinom (Mihalkova) i njihovo dvoje djece na put prema ocu. Tokom putovanja ali i prije nego što krenu, on od svoje supruge dobije kritiku kako zbog posla zapostavlja djecu i nije dovoljno uključen u njihovo vaspitavanje. Zbog svega toga on tokom putovanja odluči posvetiti vrijeme svojoj pomalo razmaženim klincima, pri čemu se prisjeća nekih metoda njegovog strogog oca koji ga je vaspitavao po starim principima, što ga stavi u situaciju kako postupiti i koji metod izabrati.
Ovo što se može za sigurno reći za ovaj film (a što je već i navedeno na početku) da je prikazao kroz kratak prikaz sukob dva svijeta ili dva načina koji se danas prepliću u vremenu savremene tehnologije i stvaranja različitih metodoloških pristupa koje treba primjeniti u vaspitanju. Posebno je to objašnjeno ali i prikazano kroz roditeljski odnos gdje vidimo dva roditeljska pristupa. Sa jedne strane gledaoci će vidjeti Maksov odnosi prema svojoj razmaženoj djeci, pri čemu primjenjuje popustljivije metode pregovaranja i kupovanja određenih stvari, dok sa druge strane imamo stari princip vaspitanja kroz strogost i treniranje određene strogoće koja je na jedan poseban način prikazana u ,,flešbekovima'' maksove glave.
Često će gledaoce, posebno one koji su se rodili 70-ih 80-ih pa čak i 90-ih, principi vaspitanja Maksovog oca biti dobro poznati jer su mnogi osjetili na sebi takav način vaspitanja tako da će za mnoge, taj stari sovjetski sistem biti poznat jer je jednak ex-yu sistemu. Poseban trag ostavlja taj Maksov ,,flešbek'' iz djetinjstva gdje je prikazano njegovo odrastanje i vaspitavanje od strane oce a samo to vrijeme početkom 90-ih kada je vladala tranzicija u postkomunističkom sistemu, dodatno je prikazana nekavim sivim bojama koje naglašavaju nekakvu apatičnu i tmurnu atmosferu tog vremena. U svemu tom gledaoci će promaći mnogo zanimljivih scena od kojih su mnoge smješne i komične od načina ishrane, odnosa prema okolini, društtvene igre i drugo. Mnogima će biti zanimljiva scena na koji je način mali Maks učio slova i brojeve kao i način igranja i igračke koje su mu tada bile na raspolaganju što će mnoge gledaoce sa nekom sentimentlnošću, vratiti u neka prošla vremena.
Ono što pomalo iritira a opet će pomalo i iznenaditi gledaoce je i sam performans gl. glumca u ulozi Maksovog oca od milja nazvanog Batja. Ono što će mnogi oečkivati kada i saznaju da je riječ o strogom čovjeku da je u pitanju nekakav grubijan i nasilnik ali svi budu iznenađeni kada u filmu gledaju hladan i egoističan prikaz muškarca koji na jedan netipičan sistem, kroz treniranje i suočavanje sa svakakvim situacijama, priprema svog sina za život. Nekako mnogi će to shvatiti, ovog oca koji je u ovom filmu naznačen i kao odraz nekih turbulentnih vremena 90-ih kada je u zemlji vladala ekonomska nestabilnost i bezperspektivnost što je od ljudi načinilo pasivne i letargične osobe, bez imalo emocija koji su imali samo jedan osnovni cilj a to je da vaspitavaju, već da svoje najmilije pripreme za surov život svakodnevnice.
Nekako ovaj film na jedan poseban način obrađuje ulogu oca kao nekoga sa posebnim autoritetom i značajnim čimbenikom u socio-emocionalnom razvoju djeteta. Pored što se bavi dominantnom očinskom figurom ovaj film prikazuje i poseban odnos očeva i majki prema vaspitanju pri čemu se dešavaju i međusobni sukobi. Posebno je to vidljivo u odnosu supružnika Maksa i Irine (koju inače glumi kćerka poznatog ruskog glumca i režisera Nikite Mihalkova) a koja je vidljiva u savremenom odnosu gdje se isprepliću popustljivost, prevelika zaštitnička nastrojenost ali opet i zahtjevanje na poslušnost koja se teško ostavruje.
Sve u svemu jedna kvalitetna komedija sa elementom porodične drame u kojoj će gledaoci bez obzira na uzrast uživati, bez obzira da li bili mlađeg ili starijeg doba. Ovaj film na poseban humorističan način prikazuje sukob dva načina i principa vaspitanja. Suočavanje sa njihovim posljedicama pri čemu se prikazuje glavni motiv očuvanje porodice i svih njenih vrijednosti.
Đorđe Čereković
Opmerkingen