Žanr: drama/ istorijski
Trajanje: 81 minut
Ocjena:7/10
Padom Berlinskog zida i urušavanjem komunističkih sistema u zemljama istočne evrope ali i rasparom SSSR-a i Jugoslavije, brojna društva su počela ''slobodnije'' obrađivati određene teme koje su ranije bile skrivane a među njima našli su se i zločini. Kroz pisanu formu ali i kroz prikaz dokumentarni i igranih filmova, mnogi koji su živjeli i odrastali u komunizmu ali i neke postkomunističke generacije, saznale su kako se taj sistem gradio a gdje se revolucija morala često graditi na krvi, često nevinih ljudi koji su bili nepoželjan element novih vlasti. Otkrivajući neke nove detalje, mnogi su saznali i za razne zločine ali i za one koji instrument tih zločina kao što su OZNA, Sigurimi, Sekuritatea i druge koji su sprovodili načela revolucije. Iako je riječ o ljudima i organizacijama koje su svoju osnovu zasnivali na bezbjednosti i zaštiti u kojoj se moralo boriti protiv onih koji ugožavaju novi sistem, svi ovi predhodnici su prezeli metode od organizacije koja će u ovoj recenziji biti obrađena a riječ je o tajnoj službi iz građanskog rata u Rusiji pod nazivom ČEKA i njeznim ljudima koje su zvali Čekistima. Zbog i ovaj ruski film nosi jednostavan naziv Čekista a režisirao ga je Aleksandar Rogožkin dok scenario potpisuju Andre Milbet i Žak Bajnak dok glavne uloge tumače: Igor Sergejev, Aleksej Polujan, Mihail Veserbaum, Sergej Isavnin.
Radnja filma je smještena u vrijeme građanskog rata u Rusiji u periodu crvenog terora kojeg sprovodi tajna služba ČEKA. U pokrajinskoj organizaciji ove službe u jednom neimenovanom malom gradu odvija se rutinski birokratski posao kojeg predvodi šef lokalne ČEKE Andrej Srubov (Sergejev) koji uz pomoć svojih prijatelja Pepela (Polujan) i Kaca (Veserbaum) a gdje imaju zadatak da se po zadatku revolucije, obračunaju sa stvarnih i navodnih kontrarevolucionara i klasnih neprijatelja. U svojim metodama, oni primjenjuju onu najbrutalniju a to je smrt. Silna brutalnost koja se sprovodi bez suda i istrage, ostavlja svoj trag na mnogima kako žrtvama a posebno na dželatima među kojima je i glavni protagonist ove priče.
Prije nego što počnemo sa obradom filma, važno je posjetiti šta je to ČEKA? Naime ČEKA ili ČK (ЧК) se može prevesti као Izvanredna komisija (rus. чрезвычайная комиссия) a riječ je o tajnoj revolucionarnoj policiji koja je djelovala za vrijeme Oktobarske revolucije i Građanskog rata u Rusiji. Njen službeni naziv glasio je Sveruska izvanredna komisija za borbu protiv kontrarevolucije i sabotaže (rus. Всероссийская чрезвычайная комиссия по борьбе с контрреволюцией и саботажем) a osnovana je 1917.godine po direktivi Vladimira Iljiča Lenjina. Ova služba kao što joj i sam naziv glasi, borila se i uništavala sve one koji su bili protivnici Lenjinove politike a to uništavanje je dovelo da smrti miliona ljudi. Transformacijom nakon pobjede, komunističke vlasti su ČEKU preimenovale u GPU a kasnije će nastati i NKVD iz koje će izniknuti polularni naziv KGB.
Fotografija na kojoj su pripadnici ČEKE zajedno sa šefov ove tajne policije Feliksom Dzeržinskim (u sredini) za vrijeme Građanskog rata u Rusiji
Ovaj film nastao je odmah po padu SSSR-a i bio je prvi prikaz jednog vremena o kojem se nije smjelo pričati. Film je prikazao svu brutalnost i surovost realizatora revolucije pri čemu u glavni plan ulazi psiha i um pripadnika te policije ili Čekiste. Ovo ostvarenje ne šalje neku sliku u kojoj je prikazana priča o nekoj specijalnoj operaciji hvatanja neprijatelja ili odnos pojedinca prema nekome ko je poseban zbog svoje žrtve ili slične teme koje su vezane za tajne službe, već je u prvi plan stavljena jednostavna slika jednog surovog vremena koje su popratile krv i brutalna slika egzekucije političkih protivnika.
Scene u filmu su mračne i veoma depresivne a atmosfera krajnje klaustrofobična i zagušena jer se većina dijaloga koji možda zbog brutalnih scena pomalo gube na svom značaju. Na trenutak dijalozi bilo da je izmeđi Čekista ili žrtava i dželata, često djeluju dosadni i nezanimljivi ali postoje trenuci u kojima se ispoljava unutrašnja filozofija i pojam tumačenja revolucije. Posebno je zanimljiva teorija glavnog junaka Srubova koji u razgovoru sa svojim prijateljima na trenutak ističe kako se revolucija razvija i raste ''kao trudna žena'' i zato je treba štititi od gamadi i parazita. Sve to pokazuje na trenutak, proizvoljnu logiku i vlastito tumačenje logike i ideja revolucije u kojem se ispoljava lična izopačenost i sklonost prema sadizmu.
Film gotovo da ima ponavaljuće sekvence u onim momentima kada vrši obračun sa neistomišljenicima. Iako svaka ponavljajuća scena sadrži čitanje imena i prezime, optužbe i konačne smrtne kazne pa sve do izvođenja žrtava do improvizovanog gubilišta u podrumu fabrike i na kraju njihovog odvačenja sa mjesta zločina, svaka nova prikazuje drugačiji ugao iz kojeg je prikazana žrtva i dželat. Kamera gotovo da tokom svake nove scene, u prvi plan stavlja različit trenutke vezano za žrtve i dželate te proces od presude do ukljanjanja tijela. U tim scenama posebna surovost je izražena kroz to da se sve žrtve skidaju pred odlazak na poglubljenje čime se dodatno ponizuju čime se dočarava jednakost svih pred smrti a gdje se svi rađaju goli u tako umiru. Kroz iskazivanje nagosti tijela na koju se kadrovi dodatno usmjeravaju, predstavlja se stanje u kojem su žrtve i nakon smrti ponižavaju a nagmilana tijela u zadnjem činu, predstavljena su u očima posmatrača da su ih dželati posmatrali kao stoku koja se odvozi u masovnu grobnicu.
Gotovo više od polovine filma su scene u kojima se vrše likvidacije uz improvizovni zid sastavljen od drvenih vrata, a svaka nova scena na jedan trenutak daje neku čudnu povezanost žrtvi i dželata. Smrt svakako u ovom filmu igra glavnu ulogu i prati cjelokupan tok radnje. Oličenje tog prikaza smrti je u glavnom junaku Srubovu koji je glavni nalogodavac i nadzornik svih događaja. Režiser nam dočaravajući ovaj lik, predstavlja kako oličenje smrti tako i bića koje na sebe preuzima na jedan način, obavezu onoga ko u ime pravde donosi sud pa čak i na trenutak preuzima ulogu Boga (iako je takva uloga diskutabilna ako se uzme u obzir da je borba protiv religije osnova Boljševizma). Kroz njegovu prizmu posmatranja, gledamo prvo lice u kojem se smjenjuju scene nasilja i zla a koje egzekutora stavljaju na psihička iskušenja.
Film gotovo da se i ne bavi u potpunosti žrtvama gdje će istražiti njihove predhodne događaje i dešavanja zbog kojih su optuženi i čak gotovo da nećemo sresti neke posebne dijaloge između optuženih gdje bi se nešto više saznalo o njihovoj žrtvi i optužbama. Žrtve u ovom filmu su jednostavno prikazane kao običan predmet onih koji ih uklanjaju i za njih ne treba posebna pažnja jer je smrt njihova sudbina. Čak i kada ih izvode iz krcatih ćelija, nekako možemo vidjeti da oni žure ubrzano i bez riječi do gubilišta a sve kako bi se riješili muka i patnji.
Važno je napomenuti i to da je film Čekista nastao po ekranizaciji pripovjetke Vladimira Zazubrina „Šepka“ koja je napisana 1923. godine, ali je ostala neobjavljena do 1989. godine kada je štampana u časopisu Sibirske vatre. Zazubrin, bivši boljševički infiltrator u redove Bijele armije i veteran obe strane građanskog rata, i sam je pao žrtva Velike čistke i sam je uhapšen i pogubljen 1937.godine. Inače film su producirali Oleg Konkov i Gaj Seligman za francusku TV ARTE a film je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Kanu 1992. godine.
Sve u svemu, možda ovo ostvarnje i nije remek djelo kada je u pitanju okrivanje nekih zaboravljenih detalja vezano za brutalnost jednog građanskog rata, ali je bar okrio na trenutak kako izgleda um onih koji sprovode krvave naredbe. Ovaj film apsolutno je baziran na ugao posmatranja jednog dželata i njegovih djela koja unazađuju obostarno tijelo žrtve i dušu onoga ko izvršava smrtne presude. Za ovaj film može se reći i da je jedna tragedija koja u sebi sačinjava realističan horor jednog rata a iza kojeg stoje poremećeni umovi koja izvršavaju tuđa naređenja.
Đorđe Čereković
Comments